(ILI:  Uz potvrdan odgovor na pitanje iz naslova, obavezno ide i pitanje da li se u cijeloj priči o bezobrazluku i samovolji vlasnika GIKILa-a zanemaruje osnovni problem – da je to što se desilo posljedica višegodišnjeg tolerisanja kabadahijskog ponašanja i nepoštovanja propisa o zaštiti okoline, dakle plod odnosa nekoga u državi i nadležnim organima i dopuštenja ovoj firmi da se ponaša kako joj je ćejf i da se, nakon nakon nekoliko ekoloških svinjarija, a nimalo slučajno uoči izbora, neko ipak sjeti da GIKIL treba „istresti iz gaća“?)

TEK DANAS, KAKO JE NAJAVLJENO, u Vladi Federacije će biti održan namjenski sastanak u vezi sa GIKIL-om, uz prisustvo federalnog premijera Fadila Noavlića, nadležne ministrice za okoliš Edite Đapo, TK-premijera Jakuba Suljkanovića i resornog kantonalnog ministra – o temi o kojoj ozbiljna rasprava kasni bar deceniju i nešto. A kasni zato što je neko smišljeno i planski, a ne bi nas čudilo i po određenoj cijeni, GIKIL-u dopustio da se cijelo to vrijeme prema zakonskim obavezama zaštite okoliša ponaša kao prema Alajbegovoj slami. To jest: da ne daje ni pet para za te obaveze, na višekratno ponovljena upozorenja nadležne inpekcije i na to da trovanje ljudi, vazduha, zemlje i voda, za koje se ova firma specijalizovala, ima posljedice koje će, jednog dana, ipak neko platiti!

Sve se ovo odavno znalo i sve je ovo odavno trebalo osujetiti. Dakle: stati na kraj kabadahijskom i hohštapleskom ponašanju vlasnika GIKIL-a, koji su ovu firmu najprije kupili pod ne baš najjasnijim okolnostima, preuzeli kupoprodajim ugovorom neke obaveze (prema dostupnim podacima, trebalo je u zaštitu okoliša uložiti više do 100 miliona KM), a sve što (ne)rade pravdali podaktom o oko 1.000 zaposlenih, što je vremenom postala demagoška municija i alibi za sve pasjaluke. Tek nakon što se, poslije nekoliko prethodnih, i u ovoj godini u dva navrata desilo ono što je, blago rečeno, ekološka katastrofa, neko se sjetio da bi država, koju GIKIL uspješno vuče za nos, mogla i reagovati – upozorenjem da bi za mjesec firma mogla biti zatvorena.

TO ŠTO SE OVO DEŠAVA neposredno prije izbora, slučajnost je za naivne i plitkoumne. Svima drugima je jasno da je nadležno federalno ministarstvo, na čelu sa SBB-ovom Editom Đapo, očigledno tri i po godine otvoreno ignorisalo upozorenja i inspekcijske nalaze o opasnom GIKIL-u. Tek sada, kada bi to moglo donijeti i izborni profit, u tom ministarstvu su sjetili svog posla. Naravno, s ciljem da se „slavom“ zakiti SBB, koji će se prsiti time da je, zahvaljujući njegovoj ministrici, stvar, napokon, krenula s mrtve tačke.

I u tako nešto, međutim, povjerovati mogu samo plitki, zaostali u razvoju i neznalice opšte prakse. Svi ostali znaju o čemu je riječ, kao i to da svojevremeni dolazak izvjesnih Indijaca u vidu kupaca bivše lukavačke Koksare, nije bio motivisan merhametlukom i ljubavi prema BiH ili željom  da joj se iskreno pomogne, već prilično suspektinim parama, uloženim u kupovinu, upitnim biznis-rejtingom i neskriveno fanatičnom željom da se ujagmi pofit, za šta su u ratom razvaljnoj državi postojali najbolji mogući uslovi. Sve drugo, priče su za malu djecu, kojoj više ni mala djeca ne vjeruju… Još kad se, pri tome, naiđe na slatkohranu i korumpiranu vlast, na one kojima nije mrsko da uzmu „na kafu“, pa da zažmire na bahatost, razbojništvo i frontalno ignorisanje propisa – eto Indijcima puna šaka brade.

NEDAVNO HAPŠENJE DIREKTORA GIKIL-a, koje je odigralo vaspitnu ili, pak, pripremnu ulogu za nešto ozbiljnije i dugoročno korisnije, pokazao je, makar i s ogromnim zakašnjenjem, da država ipak postoji. Što je aktueliziralo i pitanje o tome da li je, možda, pobrkan red veličina i da li se, uz bavljenje opasnim i skupim posljedicama GIKIL-ve višegodišnje kabadahijske prakse, neko mora sjetiti i motiva i uzroka za sve to. Tačnije: ne čini li se da je GIKIL-ov komfor, nesmetan i nekažnjen barapski odnos prema zaštiti okoline, samo plod činjenice da je neko iz države, onda kad je trebalo, zažmirio prema tom odnosu, jer je od toga imao vrlo opipljive koristi?

Teško je povjerovati u to da ćemo odgovor na ovo i slična, delikatna ptianja, dobiti na dašanjem sarajevskom sastanku u Vladi Federacije. Iz najmanje dva razloga: prvo, zato što je do izbora ostalo malo više od mjesec, a onda i stoga što bi previše dubinska analiza i čačkanje po uzrocima koji su do cijelog GIKIL-skandala doveli, mogli na površinu izbaciti neka imena, neki odnosi i neke talove, koji uoči izbora nisu ni najmanje poželjni.

Čime bi se još jasnije i još mučnije dokazalo da je GIKIL, stvarno, dosad državu nekažnjeno vukao za nos. Pa će odgovor na pitanje hoće li to i dalje činiti ili će, napokon, biti „istresen iz gaća“? – neko morati dati. Makar i samo zbog izbora.

Komentari

Prethodni članakDvije djevojke teško povrijeđene u saobraćajnoj nesreći u Šićkom Brodu
Naredni članakU Lukavcu preminula četveromjesečna beba