Uz raznovrsnu poljoprivrednu ponudu što se s tezgi pored magistralnog puta Tuzla – Doboj ukazuje svojim reklamnim šarenilom, svakako ona koja privlači najviše pažnje putnika namjernika je tezga Mustafe Kurtovića Mućeta iz Gnojnice kod Lukavca.

Skroz domaće Bostandžija Muće, kako ga zovu godinama, proizvodi lubenicu, dinju, paprike, paradajz, bundeve i sve što živ čovjek može na svojoj zemlji proizvesti, a da se baš „plaho ne zahmeti“, kaže. Sve je, priča nam, „skroz domaće“, odnosno djelo “dragog Allaha“, njegovih i ruku njegove hanume.

Mustafa je penzioner Rudnika Kreka. Zdrav je i za ogromno porodično imanje, veli, nije dao da postane pustoš.

– Svi hoće da budu političari, vijećnici, poslanici, predsjednici ove ili one općinske komisije, nekakvi tjelohranitelji, hodaju po protestima, a babovina im zakorovila, ne zna se ni čija je ni šta je. Nisam ništa od države tražio, ni poticaje niti bilo kakve donacije. Radim kao što sam vazda radio; ako je šteta – moja je, ako je dobit – moja je. Pogledaj ove ljepote. Imam svake sorte lubenice, dinje, bundeve, nema kakve nema, paradajza, paprika… Pogledaj ovaj modri paradajz, kažu da je sorta holandska, ja posadio i rodio k’o grožđe – hvali se Mustafa pokazujući nam redom svoje proizvode.

Dok s njim razgovaramo i prolazimo njivom u strahu da ne nagazimo na neku od vriježa na kojima svakodnevno dozrijevaju nove lubenice, cestom svako malo zatrubi nečiji automobil reagirajući na osnovnu reklamu njegove tezge, na kojoj stoji natpis da je „lubenica slađa od prvog poljupca“.

Stalna pažnja – Meni ne treba reklamna agencija. Smislim, sjednem, napišem i okačim reklamu na direk. I svi je primijete. Mnogi stanu, probaju, kupe lubenicu i odu zadovoljni – ističe Kurtović. I ove godine zasijao je 10 dunuma lubenice i dinje. Lubenica, kaže, zahtijeva stalnu pažnju i prisutnost, ali nije posebno naporan posao.

– Napadaju je kojekakve mušice. Sve je čisto organski proizvod. Protiv insekata se borim hemijom koju sam proizvedem, koja se pravi od koprive. Nas, bostandžija, ovdje je nekoliko i svi radimo na isti način i živimo od svog rada – kaže Kurtović.

I mi smo kupili bostan kod Mućeta iz Gnojnice. Je li slađi od prvog poljupca, teško je reći, ali da je sladak – sladak je. Svakom dotekne i ostane.

– Prije nekoliko godina imao sam lubenicu tešku 21 kilogram. Sezonski proizvedem nekoliko tona dinje i lubenice. Ne nudim ih velikim tržnim centrima jer neću da neko potcjenjuje moj rad. Ima i za prijatelja, i za vranu i crva i kojekakve baje, svakome dotekne i opet meni ostane. Ne treba biti prokletinja. Dođu ljudi maksuz iz Tuzle, Lukavca da kupe lubenicu od nas iz Gnojnice – naglašava Muće.

Avaz.ba

Komentari