Pitanje referenduma u Lukavcu je od početka visilo u zraku jer je u ‘tvrđevi SDA-a vlasti’ u Tuzlanskom kantonu pobijedio nezavisni kandidat u liku profesora, doktora nauka, sa prestižnom akademskom titulom. 

Piše: prof. Izudin Kešetović

Dva fenomena koja se dešavaju na društvenoj sceni Tuzlanskog kantona je teško objasniti. Prvi, kako ta ista vlast koja se zakitila akademskim tiitulama i brojnim otvorenim visokoškolskim ustanovama (javnim i privatnim)  ruši pravog reprezententna, čovjeka iz akademskom miljea, koji osvaja načelničku funkciju kao nezavisni kandidat.

Drugo pitanje, zašto toj istoj vlasti smeta budžet kao instrument ekonomske politike koju treba da sprovede, taj isti reprezent političke volje građana općine Lukavac. Očito da se radi o fenomenu koji nije karakterističan samo za BiH (slučaj u gradu Zenici i ponovljeni izbori na pozicije načelnika), nego je isto javlja u Hrvatskoj, gdje se problem pokušava riješiti zakonom po principu „lex šerif“ ili lokalnim izborima koji su u toku u susjednoj Srbiji.

Širi kontekst pitanja ‘lex šerif’

I dok vlast pitanja lokalnih zajednica u susjednim nam zemljama rješava promjenom zakonske regulative ili čestih izbora, u bosanskohercegovačkoj praksi se to dešava u ozračju donošenja budžeta entiteta i institucija države BiH. I dok nam servisiranje dugova od 1  milijarde i 5 miliona KM u budžetu države zatvara konstrukciju entiteta na principu finansiranja novih zaduženja i  povećanja poreza, na drugoj strani težište problema je sasvim druge prirode. Lokalni budžeti u obimu kod srednjih općina su od jedne, ili nešto više,  desetine miliona KM do nekoliko desetina milona KM, kod gradova.

Dominantni  budžeti entiteta i kantona ostavljaju  veoma skromni finansijski potencijal lokalnim upravama i samoupravama u izvornim prihodima pripadajućeg prihoda sa JT- jedinstvenog računa, kojeg se raspoređuje PDV-e (8,4%). I dok je finansijska konstrukcija države sadržana u stvarnih 950 miliona KM za funkcionisanje institucija, dokle se stvarni realni iznos federalnoh budžeta pumpa sa oko 600 miliona finansiranja i oko 1,1 milion KM iznosom servisiranih dugova. Ta konstrukcija zaduživanja je još teža kod entiteta  Republika Srpska koji se održava zahvaljujući novim dugovima. Kantoni su  isto tako u ‘šoku’ jer su izloženi nezadovljstvom doktora i drugih produktivnih javnih službi u sektoru obrazovanja, sudstva, tužilaštva i policije.

Referendum u Lukavcu i sudska odluka u Zenici .

Očito u Lukavcu će se desiti referendum po onom što su izglasali vijećni OV –a. U Zenici je presudio sud. Zakonodavna vlast Federacije BiH  nije zainteresovana da ova pitanja riješi izmjenama zakonske regulative o budžetu.  I dok se izvršna vlast hvali ‘najmodernijim’ zakonom o penzijama i boračkim naknadam (elegantno uvode u prava veliki broj kojima tu nije mjesto) dotle  direktno dijeli sama sebi novac (u slučaju penzionisanja radnika Željezare Zenica);  ništa ne poduzima kako bi uskladila legistativa iz oblasti lokalne uprave i samouprave.

U pozadini slučajeva na primjeru izabranih nezavisnih kandidata u Lukavcu, Visokom, Zenici i Starom Gradu je sasavim nešto drugo. U stvari pozadina svim tih procesa je druge naravi. Ista, pozadina, će se najbolje rasvjetliti na primjeru opštine Lukavac.

Referendum ili nepovjerenje  načelniku?

Ishod referenduma načelniku uopšte nije  bitan. U obje varijante izbornog rezultata o povjerenja građana aktuelnom načelniku, isti je pobjednik. Prvo, ako ne bude dobio povjerenje, pokazaće se kolika će se sila uložiti da se osvoji vlast aktuene strukture koja je ‘zarobila vlast’ na razini TK-a.

Drugo, ako načelnik dobije povjerenje pokazat će se doslijednost glasača kao birača koji će slobodno ispoljiti svoju volju. Ishod  borbe za načelničku poziciju nema nekog bitnog značaja za aktuelnog i legalno izabranog načelnika. On je svoju akademsku i političku misiju uspješno obavio. Pokazao je da se može biti najbolji u struci i politici jer je u osnovi znanosti i javnoj funkciji  poštenje i odgovornost.

U slučaju  pozitivnog odgovora za opoziv pokazat će se drugo lice onih koji su isfabrikovali ovaj slučaj u želji da ovladaju javnim novcem i uticajem koji se proteže od općine, preko kantona, Fedreacije BiH i države BiH. To bi mogla biti potvrda stanja da se odustane od bilo kakve demokratske borbe kako bi se sistem vlasti unaprijedio i napustila prva pozicija  zemlje po nerazvijenosti u Evropi i korumpiranosti u svijetu. To bi bio znak mladim da se okrenu odlasku iz zemlje u kojoj prave diplome i prava sposobnost ne prestavlja preferenciju nego hendiklep.

Da li je sve po zakonu?

I malo educirani građanin je svjestan jedne činjenice da ključ razvoja počiva na poštenju ili moralu. Isti je ugrađen u sistem korporativnog upravljanja koje je u naprednom svijetu uslov finansiranja putem tržišta vrijednosnih papira kroz sistem investiranja u dionice/akcije. Taj princip važi i za javni novac koji mora proći stroge principe prikupljanja i trošenja. Prikupljanje je odraz fiskalne discipline ili utaje poreza.

Trošenje je odraz općeg karaktera javnih rashoda, štednje, prioriteta i štednje. Sve što je u skladu sa principima finansijske i fiskalne discipline je po zakonu. Sve ostalo spada u kriminal ili prevaru.

Referendum  u Lukavcu je  akcija upisa glasova ili dionica građana

Legalni upis dionica ili raspolaganje javnim novcem je stvar povjerenja u sistem poštenja. Država je najsloženiji sistem koji počiva na povjerenju građana. Čim se izgubi povjerenje države slabe ili propadaju.

Slabe ili propadaju ekonomski, socijalno i politički. S toga referendumi ili izbori u demokratskim sistemima čine najvažniji čin svakog  građanina.  Ovaj, referendum, koji će se nepotrebno desiti  je dobar test prije  redovnih izbora. To je test građanima da ocijene kolika je snaga demokratije i koliko je građanin spreman da izmijeni stanje onda kada sam sebe izmijeni. To bi značilo i nov početak u izlasku iz propadanja u kojojem se bh. društvo i država nalazi.

Očito da politika postaje bitna jer se odlučuje o vlastitim sudbinama. Pozicije pojedinca nisu bitne. Trenutno vladajući  moraju biti svjesni da ništa nije vječno. Možda je primjer Lukavca najbolji put da krenemo drugim putem. Nešto slično se dešava u Rumuniji. Rumuni u prvom slučaju kada su svrgli diktatora,  dobili su EU-u.

U drugom slučaju, kada su se pobunili i kada je tužilaštvo  počelo procese protiv kriminalaca, dobili su ekonomski bum. Nadati se da strah rata na primjeru BiH neće biti presudna. Kako nismo u prvom slučaju mogli izbjeći pucanje i ubijanje stotine hiljade stanovnika, nadati je se da ćemo osujetiti stah od izbornih rezultata i novih društvenih procesa na poštenju, odgovornosti i povjerenju. Referendumi i izbori su putokaz ulaska u EU-u i porodicu naprednih demokratskih i razvijenijih država.

Stavovi i mišljenja čitalaca čije tekstove objavimo nužno ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije lokalnog portala Lukavacki.ba, već je to isključivo stav čitalaca

Komentari

Prethodni članakNovac od akciza će biti usmjeren na putnu infrastrukturu
Naredni članakSutra počinje drugo polugodište u školama na području TK