Medijsko tržište, kao i tržište oglašavanja su izrazito netransparentni i gotovo je nemoguće doći do pouzdanih pokazatelja o ulaganjima u medije i oglašavanju u BiH, rečeno je danas na konferenciji „Ekonomski pritisci na medije – politika radi profita ili ekonomski pritisak radi politike“.

 

Menadžer Programa osnaživanja nezavisnih medija“ Radenko Udovčić, projekta u okviru kojeg je Centar za promociju civilnog društva organizirao konferenciju, kazao je da je neto plaća u Bosni i Hercegovini u julu 2020. godine iznosila 965 KM, a da je skoro polovina ispitanika u istraživanju BH novinara za 2020. godinu imala nižu platu od te.

– Novinari imaju manje plaće od prosječnih, a rade mnogo odgovorniji posao – naglasio je.

Istakao je da su se u tom periodu primanja novinara najčešće kretala između 500 KM i 1.000 KM (29 posto) te od 1.000 KM do 1.500 KM (20,8 posto), da je svaki deseti novinar (7,2 posto) imao mjesečna primanja do 500 KM, a više od 1.500 KM njih 4,9 posto.

Gledano po tipu medijskog vlasništva, dodao je Udovčić, najlošija situacija je u medijima koji su u vlasništvu nevladinih organizacija.

– U privatnim medijima situacija je nešto bolja, ali i tamo više od polovine ispitanika ima plaću nižu od prosječne, oko 54 posto. U javnim medijima, jedna trećina ispitanika ima ovakvu platu. U 2019. godini, 57,5 posto novinara je bilo stalno zaposleno, dok je njih 19,3 posto imalo status honorarnog saradnika – istakao je.

Naglasio je da su se u tom periodu primanja novinara najčešće kretala između 500 KM i 1.000 KM (oko 29 posto) te 1.000 KM i 1.500 KM (20,8 posto)

– Svaki deseti novinar imao je mjesečna primanja do 500 KM, a više od 1.500 KM njih 4,9 posto – kazao je.

Udovčić je kazao da je medijsko tržište u BiH malo i po svim zakonomjernostima ekonomije i tržišne logike ne može podnijeti ovako veliki broj medija te da mnogi mediji opstaju isključivo zahvaljujući ulaganjima iz budžeta, donatorskim sredstvima ili finansijskim ‘injekcijama’ vlasnika koji su istovremeno i vlasnici drugih profitabilnih biznisa.

– Medijsko tržište, kao i tržište oglašavanja su izrazito netransparentni i gotovo je nemoguće doći do pouzdanih pokazatelja o ulaganjima u medije i oglašavanju u BiH – kazao je.

Udovčić je naveo da još uvijek nedostaju dva ključna zakona, a to su zakon o transparentnosti medijskog vlasništva i zakon o oglašivačkoj industriji.

– Uprkos naporima medijske zajednice i NVO sektora da navedeni zakoni budu doneseni, još uvijek ne postoji politička volja za to. Pandemija COVID-19 dodatno je otežala ionako tešku ekonomsku situaciju u medijima i povećala njihovu ovisnost o izvorima finansiranja, ma ko oni bili. Ekonomski pritisci su izrazito prisutni u BiH, a ogledaju se u pritiscima na medije i pritiscima na novinare – kazao je.

Kao jedan od vidova ekonomskog pritiska, Udovčić je naveo SLAPP tužbe (Strategic Lawsuit Against Public Participation), koji predstavljaju takozvane tužbe za zastrašivanje, a da su namijenjene  cenzurisanju i ušutkivanju kritičara na način da ih se opterećuje troškovima pravne odbrane i visokim odštetnim zahtjevima, sve dok ne odustanu od kritičkog pisanja.

– Nije riječ o klasičnom pravnom institutu već društvenoj procjeni. Praktično svaka tužba može biti SLAPP ako je evidentna takva namjera, ili posljedica – istakao je.

Među onima koji tuže, dodao je, najviše je političara, potom direktora javnih preduzeća, ali i osoba na važnim funkcijama u pravosuđu.

– Samo u proteklih pet godina Linija za pomoć novinarima Udruženja BH novinari zabilježila je 289 aktivnih tužbi za klevetu protiv novinara i medija. U pravosuđu ne postoje drugi registri ovakvih tužbi, pa njihov broj može biti i veći. Kako navode u BH. novinarima, među onima koji tuže najviše je političara, potom direktora  javnih  preduzeća, ali i osoba na važnim funkcijama u pravosuđu – pojasnio je.

Tvrdi i da istraživanje portala Detektor.ba pokazuje da u protekle četiri godine tužbe u više od 80 posto slučajeva pokreću političari ili drugi javni zvaničnici te da posljedice tužbi za klevetu protiv medija nisu samo zastrašivanje pojedinih medijskih kuća za slobodno i neovisno djelovanje, nego i financijski kolaps.

Govoreći o marketingu kao obliku pritiska na medije u BiH, kazao je da oglašivačka industrija i ekonomski pritisci na medije značajno utječu na pojavu cenzure i autocenzure, na način da će mediji u kojima se kompanije oglašavaju zaobići da ih kritički posmatraju da bi sačuvali ugovor o oglašavanju.

– Institucije vlasti na svim nivoima u BiH godišnje troše oko 30 miliona KM na medije. Na objavljivanje oglasa, javnih poziva i tendera godišnje se troši oko 1,5 milion KM, dok se na angažovanje medija koji bi pratili rad općinskih organa vlasti ili pravili hronike aktuelnosti, te na druge vrste promocija, troši više od pet miliona maraka godišnje – istakao je.

Udovčić je naglasio da se ta sredstva opisuju se kao ‘pomoć medijima’ iako ih većina analitičara smatra mehanizmom kupovine šutnje i latentnim pritiskom na medije.

Komentari