Ne da Lukavac načelnika svog

Ne da Lukavac načelnika svog

PODIJELI

Piše: Zlatko Dukić

Oni bolje obaviješteni, dakle realisti, očekivali su takav ishod lokalnog referenduma o smjeni načelnika Lukavca, održanog u nedjelju, 13. maja, dok je svima ostalim, pod uticajem politike onih koji su htjeli „pomesti“ načelnika, jedino tako iz donjeg dijela leđa u glavu mogla doći istina o tome da, ipak, prolazi vrijeme podvala, manipualcija, presipasnja iz šupljeg u prazno i miješanja bijelih i običnih bubrega – a na račun i na štetu građana, ne samo lukavačke opštine

   Vrlo je moguće da pretjeruju i, naprosto, beskorisno se koriste „nabačenom loptom“ (čitati: rezultatom referenduma) oni koji su ostanak prof. dr Edina Delića na čelu lukavačke opštine nazvali velikim trijumfom SDP-a, najavom ishoda oktobarskih izbora i pobjedom građanske opcije, te, posebno, „sigurnim“ nagovještajem poraza SDA i njegovim odlaskom ustranu…

Pretjerivanje, kako se čini, ne bi trebalo da je u prvom planu, zato što se ipak radi o tome da je prošlo vrijeme kada su se u svim političkim bitkama, a referendum je jedna od najpravičnijih, stvari redukovale na to ko je dobitnik, a ko gubitnik. Sve dok sa ta “matematika” svodi na u ljuti obračun na društvenoj sceni i na jalovu podjelu na dobitnike i gubitnike, politika je sitnosopstvenički inat, interesna i klijentelistička kalkulacija, a ne djelatnost u interesu zajednice i u službi građana. I naroda, naravno.

Još kad je, potkraj prošle godine, SDA-ova većina u Opštinskom vijeću Lukavca izdejstvovala odluku o raspisivanju referenduma o smjeni načelnika Edina Delića – što je bilo finale višemjesečne SDA-ove antinačelničke aktivnosti, i u Vijeću i u javnosti – moralo je biti jasno da je to, s jedne strane, posve legitiman i demorkatski čin, ali, s druge strane, i da je riječ o testu, poslije koga mnogo toga u Lukavcu neće biti isto. Tako su to procjenjivali bolje informaisani, realisti dakle. Strpljivo su čekali referendum, 13. maj i njegov rezultat.

Kada je saopšteno da su dvije trećine Lukavčana, izašlih na glasačka mjesta, glasale protiv načelnikove smjene, raspršile su se iluzije onih koji su bili sigurni u to da će bez po muke “ukinuti” Delića, ali i potvrdila očekivanja onih koji su znali da glasači za ovog človjeka iz oktobra 2016. ipak neće tek tako nasjesti onome čime je načelnik nalijepljen i promijeniti mišljenje. Štaviše, ispostavilo se da je čak 50 odsto više onih koji su načelnika podržali, jer je, za razliku od oko 10.000 glasova iz 2016. – sada više od 15.000 onih koji ga podržavaju.

Ta činjenjica, naravno, nije mogla biti ignorisana ni u taboru onih koji su isfabrikovali referendum. Iz vrha lokalnog SDA su odmah reagovali, obećali da će poštovati volju naroda – što je i očekivano, jer se oni zovu demokratskom strankom – ali su, između redova, poručili da će i dalje pomno pratiti šta načelnik radi i da neće odustati od toga da ga posmtraju kroz posebno izoštrenu prizmu. Šta god da to znači, ne obvećava ni idililčnu, ni harmoničnu sliku u opštinskoj vlasti Lulkavca u vremenu koje je pred nama. Naprotiv…

Ono što, međutim, može bitno uticati na tok te vlasti i odnose u njoj, uključujući i “vaspitne” efekte po SDA i Stranku za BiH, koje su kumovale cijeloj priči (a koju će Lukačani, kao zadovoljstvo, platiti 95.000 KM iz opštinskog budžeta), moglo bi se desiti poslije izbora 7. oktobra ove godine. Bez obzira na to da li će u pravu biti oni koji predviđaju (priželjkuju) zaokret od 180 stepeni i građanski “prevrat” ili, pak, oni koiji su sigurni u opastanak etničke mustre nemoguće države i njenog uspješnog hoda nazad, stvari neće moći biti iste.

    Jednostavno je nemoguće da se, poslije ovakvih potresa, bez trajnijih posljedica odvija lokalni politički život u bilo kojoj, ne samo lukavačkoj opštini. Sva ova frtutma oko referenduma, naprosto se mora reflektovati i na ono što će se dešavati ljetos i neposredno pred izbore. I, dakako, na izborima samim. Tu će se morati, htio to neko ili ne, s jedne strane ispostavljati, a s druge naplaćivati fakture za greške, promašaje, poucnjeva u prazno i političke ćorke, koje aktuelna vlast u ovoj zemlji naveliko poklanja svoljim podanicima od 2014. godine. Ko to ignoriše i ko gubi iz vida tu surovu političku, moralnu i društvenu činjenicu, mora biti spreman na razočarenja i razbijanje nekih zabluda, poslije oktobarskih izbora.

Što nas vraća na povod ove kolumne: lukavački referendum je vrlo poučan događaj, koji je poslao poruke i sigurno će djelovati poučno na sve one, kojima još iz donjeg dijela leđa u glavu nikako da dođe istina da mora proći vrijeme političkih podvala, manipulacija, presipanja iz šupljeg u prazno i miješanja bijelih i običnih bubrega – na račun i na štetu građana. Ne samo lukavačke opštine.

 

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR