Foto-ilustracija: pixabay.com
Foto-ilustracija: pixabay.com

Konvencija Ujedinjenih naroda za ekonomsku komisiju za Evropu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, poznata kao Aarhus konvencija, usvojena je 1998. godine, a Bosna i Hercegovina ratificirala ju je 2008. godine preuzimajući time i obaveze iz konvencije.Zbog izdiferenciranog načina uspostave vlasti u Bosni i Hercegovini, nadležnost za ispunjavanje obaveza iz Konvencije je podijeljena između države, entiteta i Brčko distrikta BiH zbog čega svaki od tih nivoa ima i svoje obaveze.Obaveze države BiH odnose se na pružanje pravovremenih informacija koje se tiču zaštite okoliša, uključivanje javnosti u odlučivanju o pitanjima zaštite okoliša te pristup pravosuđu kada je došlo do povreda pravne regulative u pitanjima okoliša.

Kako su za Fenu kazali u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Aarhuska konvencija predstavlja dio međunarodnog pravnog okvira u oblasti zaštite okoliša i njime se utvrđuju prava u vezi s okolišem i stvara veza između odgovornosti javnih organa i zaštite okoliša.Također, jedna od obaveza države odnosi se i na pripremu periodičnih izvještaja o implementaciji Aarhuske konvencije, a do sada su pripremljena tri nacionalna izvještaja, ali najveći dio obaveza je na entitetima i Brčko distriktu BiH.

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (MVTEO) nadležno je za definiranje politike djelovanja, temeljnih principa, koordiniranje djelatnosti i usuglašavanje planova entitetskih tijela vlasti i institucija na međunarodnom planu zaštite okoliša.U svrhu implementacije Arhuske konvencije formirana je mreža Arhus centara 2013. godine, koja predstavlja sponu za razmjenu informacija između nadležnih institucija i javnosti, podstiče transparentnost rada javnih organa, te građanima omogućava da iskažu mišljenja o odlukama koje mogu imati uticaj na životnu sredinu.

Međutim, u Ministarstvu pojašnjavaju da Aarhuska konvencija ne tretira posebno pitanje zagađenja zraka nego podrazumijeva sve informacije o stanju elemenata okoliša poput zraka i atmosfere, vode, tla, zemljišta, pejzaža i prirodnih lokacija, biološkog diverziteta, uključujući genetski modificirane organizme i interakciju između tih elemenata.”No, kada je u pitanju problematika zaštite kvaliteta zraka u Bosni i Hercegovini, ovu oblast treba posmatrati i u širem kontekstu jer je u uskoj vezi sa stanjem ekonomije i životnog standarda”, kažu u Ministarstvu.

Naime, individualna vozila su u prosjeku stara 17 do 18 godina, individualna ložišta su na ugalj, uglavnom lošeg kvaliteta zbog niže cijene, kvaliteta sobnih peći ne odgovara korištenom gorivu, cijena plina je visoka što nije stimulativno za njegovo korištenje, a oblast urbanizma i građenja nedovoljno poštuje stanje kvaliteta zraka kod planiranja.Zbog svega toga u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa smatraju da adekvatno upravljanje kvalitetom zraka podrazumijeva koordinirane i sistemske aktivnosti svih nivoa vlasti kroz duži vremenski period.

Ministarstvo vodi i proces ratifikacije Protokola o registrima ispuštanja i prijenosa zagađujućih materija (PRTR), Protokol Aarhuske konvencije, a ovaj protokol BiH potpisala je 2003. godine.”Entiteti su u skladu s okolinskim zakonima obavezni uspostaviti ovaj registar, ali to još nije provedeno. U Federaciji je postignut izvjestan uspjeh u tome, dok su u Republici Srpskoj tek pokrenute aktivnosti. Zbog ovoga je proces ratifikacije protokola stopiran”, pojašnjavaju iz Ministarstva.

Na pitanje Fene da li građani imaju pravo tužiti državu odnosno nadležne institucije ukoliko im je zbog ugroženosti životne sredine ugroženo zdravlje ili nanesena šteta, iz državnog ministarstva kažu da je Zakonom o zaštiti okoliša Federacije BiH propisano postupanje za štetu učinjenu u okolišu za pravne subjekte i fizičke osobe.Taj zakon propisuje i to da ukoliko šteta nanesena okolišu ne može da se sanira odgovarajućim mjerama, osoba koja ju je prouzrokovala odgovorna je za nadoknadu u visini vrijednosti uništenog dobra. Visina naknade treba biti približna ekonomskoj i ekološkoj vrijednosti uništenog dobra.

Govoreći o situaciju u regionu kada je u pitanju zaštita okoliša iz Ministarstva kažu da je svuda drugačija situacija ovisno od stadija u procesu pristupanja Evropskoj uniji.”Ovaj proces podrazumijeva reformu javne uprave da bi se odgovorilo standardima koji se postavljaju pred zemlju koja ima aspiracije da postane zemlja članica”, dodaju u Ministarstvu.

Postojeći pravni okvir jasno definira aktivnosti i nadležnosti u slučajevima prekoračenja parametara kvaliteta zraka, ali implementaciju mjera, te nadzor nad implementacijom mjera i aktivnosti koje se dešavaju na nivou kantona treba unaprijediti.Federalno ministarstvo okoliša i turizma je u proteklom periodu pokrenulo proces izrade novog Zakona o zaštiti zraka s ciljem napretka u procesu transpozicije EU okvira na polju zaštite kvaliteta zraka i klimatskih promjena, uz pojačane mjere inspekcijskog nadzora i povećanje kaznenih odredbi.

Iz državnog Ministarstva posebno naglašavaju da zaštita okoliša predstavlja veliki izazov za društvo, ali i potencijal za razvoj i ekonomski prosperitet, sve to zahtjeva da ovo pitanje bude u prioritetima svih vlada, na nivou države, entiteta i kantona, kao i u aktivnostima lokalne samuprave.Bosna i Hercegovina se kao zemlja u tranziciji suočava s velikim brojem društvenih, ekonomskih i drugih izazova, gdje spada i oblast okoliša, a rješavanje tih problema predstavlja ogroman zadatak za sve nivoe administrativne strukture u BiH.”Veća odgovornost prema okolišu mora biti zastupljena i u politikama firmi i industrija koje posluju na bh. tržištu”, upozoravaju iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.

BiH je jasno opredijeljena za evropski put, a dostizanje evropskih standarda je puno izazova među kojima su i nedostajuće institucije i nedovoljno razvijeni kapaciteti postojećih.Kako dodaju, nadležnosti za pitanje zaštite okoliša u BiH podijeljene su na nekoliko administrativnih nivoa, bez dovoljne koordinacije, poprilične rascjepkanosti zakonskih rješenja po entitetima, nepostojanje akata na nivou države i agencije za okoliš, tu su i mnogi socio-ekonomski i institucionalni problemi, a sve to otežava napredak i implementaciju aktivnije borbe BiH na zaštiti okoliša.Međutim, kako su zaključili za Fenu u Ministarstvu, svjesnost zaštite okoliša treba podići na veći nivo kod građanina i donosioca odluka, te se toj oblasti trebao dati veći značaj u programskim opredjeljenjima.

FENA