“Tradicija izrade šargija na području općine Lukavac stara je preko 200 godina. U Puračiću, Dobošnici i Crvenom Brdu bilo je na desetine majstora, a danas ih je znatno manje.”-priča nam Ramo Karajić, majstor ovog strarog zanata iz Lukavca. 

Svoju prvu šargiju napravio je kao sedamnaestogodišnjak, prije skoro pola stoljeća, a sa svojim instrumentima obišao je cijelu Bosnu i dio Hercegovine. “Svoju prvu šargiju sam napravio i prodao na vašeru u Žepču 1967. godine. Dok nije bilo sijalica u seoskim kućama, ljudi su uživali u sviranju ovog instrumenta. Prvo kupuju čizme rudare, sito i šargiju. Sito im je trebalo da prosiju brašno, rudare da idu u štalu, a šargija u kući zbog razonode”.-prisjeća se Ramo.

Na jednom vašeru moglo se desiti da se proda najmanje 200 šargija, a zbog velike potražnje radilo se danonoćno. Uz svog rahmetli oca Salkana, Ramo je naučio zanat, a kasnije počeo i sa izradom sazova. Svoje znanje i vještine vremenom je prenio i na sina koji mu rado pomaže u svemu.

“Nekada se desilo da za tri dana serijski napravim 10 komada šargija, a ako me pitate koliko sam ih do sada napravio…mogu samo reći kompoziciju voza od 100 vagona. Stari zanati, nažalost, polako izumiru i ja sam trenutno najstariji majstor na Tuzlanskom kantonu. Sreća imam sina koji je naslijedio zanat od mene i rado mi pomaže u ovom poslu. “-ističe naš sagovornik.

Za izradu jednog vrhunskog saza potrebni su ljubav, strpljenje i preciznost, te kvalitetno drvo koje Ramo nabavlja najčešće u Kladnju, ali i drugim dijelovima BiH. Njegove prostorije trenutno ukrašava desetak instrumenata ručne izrade koji bi se uskoro mogli i rasprodati.

“Javor, divlja trešnja i orah su najbolje drvo za zvuk sazova. Bitno je imati tri do četiri osnovne alatke sa kojima možeš napraviti čudo. Imamo dosta mušterija i prodajemo naveliko. Cijene suvenira su od 10 KM do 20 KM, a kvalitetnije šargije kreću se i do 100 eura, dok sazove možete prodati od 250 do 300 eura”.-objašnjava Ramo.

Neke od Raminih sargija završile su i u inostranstvu. Najveća potražnja je upravo u vrijeme godišnjih odmora kada se u Lukavac zapute posjetioci iz raznih dijelova dijaspore. “Dođu mi i kupci sa posebnim prohtjevima. Žele da im se nešto ugravira ili izradi i ja radim sve po njihovoj želji. Uglavnom, nađe se posla. Obišao sam cijelu BiH, a i u inostranstvu je završilo dosta mojih primjeraka, ne znam im ni tačan broj”.-dodaje Ramo.

Otkako je u penziji svoje slobodno vrijeme koristi upravo izrađujući šargije i sazove,te u društvu svog komšije Sejde sa kojim često i zasvira na jednom od instrumenata. Za kraj razgovora, Ramo nam poručuje da da će nastaviti tradiciju ovog starog zanata dok god ga zdravlje služi.

Komentari

Prethodni članakZimsko računanje vremena počinje 30. oktobra
Naredni članakGolijada na Jošiku: Radnički ispao iz Kupa BiH