GIKIL d.o.o - Foto: Lukavacki.ba
GIKIL d.o.o - Foto: Lukavacki.ba
Lukavac i Tuzla su u decembru 2015. godine bili zagađeniji i od Pekinga! Iznosi zagađenja zabilježeni u Tuzli štaviše nadmašuju vrijednosti ikada zabilježene u Pekingu. Srednja mjesečna vrijednost lebdećih čestica PM2,5 u Tuzli je iznosila 220 μg/m3, u Lukavcu 171 μg/m3, a u Pekingu 162 μg/m3. Kritična granica zagađenja zbog koje je u Pekingu oglašavana uzbuna u Tuzli je u decembru dostignuta deset, a u Lukavcu sedam puta , iznosi Anes Podić iz Udruženja Eko akcija alarmantne podatke o stanju u BiH,  piše Depo.ba.

Piše: Mirna DUHAČEK

Približava se zima, a kao i svake sezone, aktuelizira se problem smoga i zagađenosti zraka, u većim bh. gradovima proglašavaju se vanredna stanja i daju alarmantne preporuke da se ne izlazi iz kuća ako se baš ne mora.

Hoćemo li se već jednom pozabaviti ovim gorućim problemom, uskladiti zakonodavstvo s onim Evropske unije i poštovati ga, uhvatiti se u koštac sa smanjenjem zagađenja da napokon možemo i u zimskim mjesecima disati punim plućima?

Odavno smo gori od Pekinga, koji je svjetski sinonim za smog, a naši gradovi su u puno, puno otrovniji za život.

– Najzagađeniji gradovi u Bosni i Hercegovini su Tuzla, Zenica i Sarajevo (FBiH) i Banja Luka, Brod i Prijedor (RS). Pored navedenih, tu su Lukavac i Kakanj, ali i neki manji gradovi u kojima se još uvijek ne vrši redovan monitoring kvaliteta zraka, kao na primjer Banovići, Živinice, Maglaj i druga mjesta u njihovoj neposrendoj blizini, kaže za DEPO Portal Enis Omerčić iz Sektora životne sredine Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

– A najveću štetu organizmu loš kvalitet zraka čini nakon što je organizam izložen zagađenom zraku u višegodišnjem periodu – napominje Omerčić.

Procjena domaćih institucija kakve su i kolike štete u izgubljenim ljudskim životima i zdravlju građana naravno nema, no procjene Svjetske zdravstvene ogranizacije su da cijena koju plaća BiH zbog zagađenog zraka iznosi skoro šest milijardi dolara godišnje ili 21,5% BDP-a (računajući PPP), iznosi alarmantne podatke naš sagovornik Anes Podić iz Eko akcije.

– BiH, prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije objavljenom u septembru ove godine, dijeli peto i šesto mjesto, zajedno sa Gruzijom, po broju umrlih na 100.000 stanovnika od posljedica izazvanih zagađenim zrakom, pojašnjava  Podić za DEPO Portal.

Tuzla je, prema podacima Svjetske zdravstvene ogranizacije, drugi najzagađeniji grad Evrope, a Sarajevo najzagađeniji glavni grad Evrope!

– Izmjerene srednje dnevne koncentracije PM10 i PM2,5 u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Kaknju, Lukavcu…  zimi često premaše granične vrijednosti i do deset puta. Peking, glavni grad Kine, u zimskom periodu ne silazi s naslovnica svjetske štampe zbog visokih vrijednosti zagađenja zraka lebdećim česticama. U decembru prošle godine u Pekingu je zbog izuzetno visokih vrijednosti zagađenja dva puta oglašavan crveni alarm. Dva puta je život u gradu sa 22 miliona stanovnika potpuno zaustavljen, zatvarane su škole, tvornice, obustavljan saobraćaj, brojni timovi inspektora vršili dodatnu kontrolu industrijskih pogona i ložišta. Tuzla i Lukavac su u decembru 2015. godine bili zagađeniji i od Pekinga! Iznosi zagađenja zabilježeni u Tuzli štaviše nadmašuju vrijednosti ikada zabilježene u Pekingu. Srednja mjesečna vrijednost lebdećih čestica PM2,5 u Tuzli je iznosila 220 μg/m3, u Lukavcu 171 μg/m3, a u Pekingu 162 μg/m3. Kritična granica zagađenja zbog koje je u Pekingu oglašavana uzbuna u Tuzli je u decembru dostignuta deset, a u Lukavcu sedam put , iznosi Anes Podić alarmantne podatke o stanju u BiH.

Foto: Lukavacki.ba
Foto: Lukavacki.ba

Međutim, ne samo da u Tuzli i Lukavcu ove zime nije bilo uzbune, već se ni Federalno ni Kantonalno ministarstvo okoliša nisu uopće oglašavali povodom ovog dramatičnog i po život opasnog zagađenja, ogorčen je Podić, te dodatno razočaran što još uvijek ne postoje bilo kakve naznake da će biti prekinuto višegodišnje potpuno zanemarivanje ovog krupnog okolišnog problema.

– Okoliš je i dalje na repu prioriteta svih nivoa vlasti u BiH – kaže naš sagovornik iz Eko akcije.

Federalni hidrometeorološki zavod, koji se bavi mjerenjima, prikupljanjem podataka o kvaliteti zraka, validacijom podataka i informisanjem javnosti i institucija, ima laboratoriju za ispitivanje čestica koje su uzrok zagađenja, međutim ona je skoro pa nefunkcionalna.

– FHMZ godinama ima laboratoriju u sastavu Sektora životne sredine, međutim usljed neadekvatnog finansiranja i nepopunjavanja upražnjenih radnih mjesta naša laboratorija je postala gotovo u potpunosti nefunkcionalna. U prethodne dvije godine kroz projekte Fonda za zaštitu okoliša FBiH uspjeli smo da mjernu opremu dovedemo u ispravno stanje, međutim trenutno pokušavamo da nađemo sredstva i za uspostavljanje adekvatnih prostornih uslova za rad laboratorije u skladu sa propisanim standardima koji važe u našoj zemlji i Evropskoj uniji – kaže za DEPO Portal Enis Omerčić iz Sektora životne sredine FHMZ-a, dodavši da su laboratorijske analize aktivnosti koje su u njihovoj obavezi.

Tim analizama neće se smanjiti količine zagađujućih materija u zraku, ali će se moći dati punija slika o stanju zagađenosti koja u konačnici treba da natjera državne, entitetske i lokalne vlasti da čine više po pitanju smanjenja zagađenja.

– Planirano je da se vrše gravimetrijske analize koncentracije prašine – to je jedina ispravna metoda za dobijanje tačnih rezultata o koncentraciji lebdećih čestica u zraku, međutim iz praktičnih razloga se vrše mjerenja klasičnim analizatorima. Naime, gravimetrijska metoda je takva da je za podatke o koncentraciji neophodan proces od minimalno 72 sata, dok primijenjene metode daju rezultat svaki sat. Gravimetrijekim analizama je moguće izvršiti i eventualne korekcije rezultata kod standardnih mjerenja. Pored gravimetrijske analize, planirane su i analize sadržaja metala u lebdećim česticama – ovi rezultati mogu pomoći i u detekciji izvora zagađenja, ali i dati preciznije podatke o stvarnom uticaju zagađenja na zdravlje ljudi – pojašnjava Omerčić.

Dakle, s ponovnom uspostavom rada laboratorija FHMZ bi samo radio ono što mu je već u opisu poslova. Nažalost, kaže Omerčić, finansijska sredstva koja Zavod dobija nisu odvoljna, a po svemu sudeći dok se laboratorija dovede u funkcionalno stanje u njoj neće biti nikoga da radi jer je zadnja osoba sa visokom školskom spremom u FHMZ primljena još 2009. godine, a otprilike troje ljudi godišnje odlazi u penziju.

– Istraživanja u ovoj oblasti su nam neophodna da bi što bolje mogli odrediti izvore zagađenja zraka i njihov međusobni omjer u ukupnom zagađenju, kako bi se poslije mogle donositi što učinkovitije kratkoročne i dugoročne mjere za smanjenje zagađenja. Nažalost, stanje nauke u BiH je takvo da u ovom trenutku izgleda da ne postoji niti jedna institucija koja je u stanju da uradi ovakvo, za mnoge zemlje Evrope, rutinsko istraživanje – kaže Anes Podić.

Geografski položaj većine naših gradskih centara je izuzetno nepovoljan po pitanju kvaliteta zraka, osobito gradovi u Bosni. Gradovi Hercegovine, zapadne Bosne i Posavine imaju nešto povoljniji prirodni položaj gledajući sa aspekta kvaliteta zraka.

– Položaj nekih naših velikih gradova je takav da bi i u idealnom ekološki prihvatljivom djelovanju ljudske zajednice imali izvjesan nivo zagađenja. Istovremeno – antropogeni uticaji na kvalitet zraka su izuzetno nepovoljni. Veliki su zagađivači zraka pojedini industrijski kompleksi (koksna industrija, metalurgija), termoelektrane, saobraćaj (loša cestovna mreža, stara i ekološki neefeikasna vozila), domaćinstva (masovno loženje izuzetno prljavog uglja) itd. Prirodni i antropogeni uticaji sinergično djeluju na kvalitet zrak i za rezultat imamo izrazito nepovoljnu situaciju sa ovog aspekta. Ovo dodatno otežava i činjenica da institucije koje se bave prostornim planiranjem i izgradnjom vrlo malo uvažavaju aspekt kvaliteta zraka u svom radu – objašnjava Enis Omerčić iz FHMZ-a.

Zagađenje u većini bh. naseljenih mjesta povećano je tokom grejne sezone. Stručnjaci tvrde da su za to su odgovorna velika ložišta centralnog grijanja na mazut, ugalj i biomasu, kao i mala kućna ložišta gdje se uglavnom u pećima lošeg kvaliteta lože ugalj i drvo.

– Tamo gdje je prisutna (rijetka) industrija, zagađenje je prisutno i u ostatku godine kao što je slučaj u Zenici, Tuzli i Lukavcu. Za dio zagađenja odgovorna su i motorna vozila, a posebno ona sa sa dizel motorima, kojih je kod nas skoro dvije trećine u odnosu na ukupan broj vozila – napominje Anes Podić iz Eko akcije.

ŠTA SE MOŽE (I MORA) MIJENJATI

Almira Kapetanović iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma smatra da bi se korištenjem javnog prevoza smanjila frekvencija vozila, a time i emisija zagađujućih supstanci.

– Kod korištenja individualnih ložišta, jedna od mjera koju mogu da poduzmu građani/ domaćinstva jeste korištenje goriva sa manjim sadržajem sumpora, korištenje biomase, kao i plina za grijanje, kaže Kapetanović.

Iz Eko akcije, pak, smatraju da bi se riješilo pitanje zagađenja u našim mjestima prije svega je neophodna akcija države, kojoj tek onda u tome mogu pomoći i građani.

Međutim, preduslov za bilo kakav sljedeći korak je postojanje političke volje.

– Nažalost, u ovom  trenutku nije moguće uočiti prisustvo čak ni elementarne političke volje da se poboljša stanje u ovoj oblasti – skeptičan je Podić iz Eko akcije.

Ipak, odredbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u članu 108. su jasne i obavezujuće za Bosnu i Hercegovinu, što znači da će odašnje vlasti biti prinuđene da rade na razvoju stragetije za drastično smanjenje zagađenosti zraka i vode na lokalnom, regionalnom i prekograničnom nivou. No, sigurno je i to da ništa od toga neće biti ove godine i da će građani u narednih nekoliko mjeseci iznova udisati opasna isparenja umjesto zraka.

Dakle, pripremite se!

Depo.ba

Komentari