GIKIL 2020

Global Ispat koksna industrija Lukavac (GIKIL) već dvije godine nema okolinsku dozvolu, bez koje dvije njene fabrike – Fabrika azotara, jedina fabrika đubriva u cijeloj državi, i Fabrika AMK (anhidrid maleinske kiseline) ne mogu uvoziti neophodne sirovine i raditi. Sve ovo ujedno dovodi u pitanje i radna mjesta, dok je nezakonitost rada u cijeloj koksari neupitna, jer se radom bez vodne i okolinske dozvole krši Zakon o zaštiti okoliša.

 

Produženje roka

Kako nam kaže predsjednik Nadzornog odbora GIKIL-a Abdel Đozić, stanje u kompaniji je katastrofalno, a pritisci koji se vrše na novu upravu vode u prestanak proizvodnje koksa i popratnih proizvoda u ovoj fabrici.

– Trenutno nemamo proizvodnju đubriva, a Fabrika AMK ide u remont. Za đubrivo je potreban amonijak, a za distribuciju vode za Lukavac, koja se radi u GIKIL-u, nema potrebne sirovine natrijumhidroksida. Nijednu sirovinu ne možemo uvesti, jer su klasificirane kao otrovi, a za to nam treba okolinska dozvola, ističe Đozić.

GIKIL je u oktobru 2018. predao zahtjev za izdavanje okolinske dozvole, ali zbog nekoliko uzastopnih ekoloških incidenata, te činjenice da nisu ispunjene preuzete obaveze (ulaganja u čiste tehnologije iz okolinske dozvole iz 2012), ona nije izdata. Upravo je neispunjavanje uslova iz ove dozvole, ali i sumnja u nelegalno izvlačenje novca iz fabrike, kao i neispunjavanje osnivačkog ugovora bilo povod za pokretanje istrage u Tužilaštvu TK-a, koja je dovela i do hapšenja nekoliko članova uprave GIKIL-a, među kojima je bio i Pramod Mittal, vlasnik GSHL-a, jednog od suosnivača GIKIL-a. Ovu upravu je i zamijenila aktuelna, koja sad traži od federalnih vlasti još dvije godine kako bi ispunila uslove iz okolinske dozvole.

Radnici poručuju da niko nema taj luksuz da ugasi fabriku koja zapošljava oko hiljadu ljudi.

– Nadam se da će vlast shvatiti da se ovdje radi o velikoj kompaniji koja broji 950 radnika i koja ima mnogo potencijala. Mnoge stvari su se ovdje radile loše, a i sada je ovdje dosta ljudi koji upravljaju kompanijom na svoju ruku. Nama i topli obrok kasni pet mjeseci, ali smo uspjeli napraviti sporazum o isplati do decembra. Vidjet ćemo kako će to ići, ali se čini da propadamo sve dublje u probleme, govori nam predsjednik Sindikata GIKIL-a Nurdin Đuzić.
Iz uprave poručuju da je stanje pod kontrolom te da uprkos poteškoćama, nijedan radnik nije ostao bez posla niti je upućen na čekanje.

– Svi radnici su zadržani i preraspoređeni na druga radna mjesta i u druge fabrike. Ono što je još važno, jeste da naše fabrike imaju veoma dobru perspektivu, stabilne i povoljne prilike na tržištu, tako da bi izostanak kontinuirane proizvodnje za koju imamo plan značio ogromni gubitak i štetu u ekonomskom i svakom drugom smislu, naglašava Samira Hasagić, glasnogovornica GIKIL-a.
Uprava GIKIL-a je od federalne vlasti tražila okolinsku dozvolu uz dvije godine perioda da se investira u neophodne ekološke proizvodne tehnologije. Traže i 15 miliona KM za pokretanje proizvodnje i povratak na tržište. Bez ovoga, budućnost GIKIL-a je neizvjesna.

(Ne)sposobne uprave

– Tražili smo dvije godine da pokažemo da možemo proizvoditi po svim ekološkim standardima. Ako ne uspijemo, neka zatvore. Mislimo da se mora uzeti u obzir i činjenica da je za aktuelno stanje u GIKIL-u kriva prethodna uprava i da zbog toga ne treba ispaštati GIKIL. Sve što se ovdje dešavalo datira od 2004. godine i to je neko svjesno ili nesvjesno odobravao. Sad se na nas vrši ogroman pritisak, koji ide u smjeru zatvaranja fabrike, otvoreno kaže Đozić.

Međutim, neki radnici smatraju da nova uprava nije sposobna voditi GIKIL u oporavak. Izet Đulić je, kako tvrdi, nezakonito poslan u penziju, a za to krivi upravu. Na čelu te uprave, napominje Đulić, osoba je koja prima platu od 10.500 KM.

– Ako država i odluči pomoći GIKIL-u, mora dobro nadzirati utrošak sredstava, jer staru upravu koja se vodila ličnim interesima naslijedila je nova, koja ima iste namjere. Traže pomoć iz budžeta, a direktor prima platu kao dva člana Predsjedništva BiH, kazao nam je Đulić.
Izvor: Oslobođenje

Komentari