Da, da, imamo i mi u ovoj maloj, nesretnoj i umirućoj državici svoju verziju svjetskog mega-televizijskog serijala „Igre prijestolja“. O tome svjedoči spektakularna „sječa glava“ u SDP-u, odnosno isključenje iz stranke osam članova – ponajpozantijih imena u SDP-ovoj istoriji, na čelu sa dojučerašnjim „nedodirljivim“ liderom ove stranke Zlatkom Lagumdžijom.

Dva detalja u svemu tome privlače najveću pažnju SDP-ovih članova i simpatizera i najšire javnosti. Prvi je višednevno bučno i sladostrasno najavljivanje aktuelnog predsjednika SDP-a Nermina Nikšića kako će se Glavni odbor SDP-a obračunati sa „grješnicima“ koji su se okupili u neki tamo pokret, pa bi da sjede na „dvije stolice“. I uistinu, onako kako je Nikšić javnu optužnicu sastavio, takvu je i presudu Glavni odbor donio. Bez ikakve rasprave.

UBIJ BLIŽNJEG SVOG…

Naravno, i u vrijeme Lagumdžijinog liderstva svašta je rađeno, što ne pristaje uz naziv Socijaldemokratske partije, ali Nikšić je ovim potezom brutalno prevazišao svog „političkog oca“! Da, da – onoga koji je ovoj osobi formata „osrednjeg činovnika“, u vrh glave, dao sve te višedecenijske, niko ne zna, valjda do sam Lagumdžija, čime zaslužene pozicije – partijske, poslaničke, premijerske … Pa onda moćne nadležnosti, poput one da kao generalni sekretar vodi „vasionske finansije“ logističke najmoćnije stranke u zemlji, koja je tokom ističućeg Nikšićevog predsjedničkog mandata dovedena – do bankrota!

Članovi i nečlanovi SDP-a se pitaju – kako Nikšić može baš tako sladostrasno i slavodobitno optuživati i presuđivati čovjeka koji mu je dao ono sve nabrojano i nenabrojano … u njegovom bajkolikom životu i karijeri?
Drugi detalj koji „para oči i uši“ je – zašto se „presuda“ tom marginalizovanom i sada baš nebitnom Zlatku Lagumdžiji morala desiti uoči samih novih izbora za predsjednika SDP-a i Kongresa te stranke? Što se nije sačekalo, pa se to potiho i elegantno obavilo nakon tih strateški važnih događaja po budućnost SDP-a.

LAGUMDŽIJA – KOLATERALNA ŠTETA

Ima mišljenja da je to Nikšić uradio zbog toga što mu je u svijesti ostala duboko usađena svemoć i „nedodirljivost“ Zlatka Lagumdžije iz vremena dok je njega samog „kalio“ i uzdizao, odnosno da se plaši i njegove sjenke, čak da je i u udruženju golubara, a ne u nečem čime bi politički mogao ugroziti njega.
Međutim, bolji znalci (ne)prilika u i oko aktuelne vrhuške SDP-a su ubijeđeni da je ovo hitno „amputiranje“ Lagumdžije i ostalih uslijedilo ne zbog njihovih „grijeha“ i uopšte zbog njih samih, nego kao brižljivo izabrani momenat za Nikšićevo ozbiljno upozorenje pred Izbore i Kongres – svim drugovima i drugaricama da bi slično mogao proći svako ko u kontekstu pomenutih događaja skrene s „njegovog kursa“.

EDIN DELIĆ NE SMIJE „PROĆI“

I još se tvrdi da je sve to uzrokovao panični strah od naglog širenja talasa popularnosti diljem BiH Nikšićevog protivkandidata na izborima – Edina Delića, izuzetno uspješnog i učinkovitog načelnika Lukavca i univerzitetskog profesora međunarodnog rejtinga. Delićeva harizma kao nepotrošenog, novog lidera „čistih ruku“ i „ljudskog lika“, postala je mora za Nikšića i glavne vedete u njegovom Izbornom stožeru, višegodišnje i „izlizane“ partijske, tuzlanske i državne zvaničnike – Jasmina Imamovića i Denisa Bećirovića.

Naročito se to odnosi na Jasmina Imamovića koji nikada nije mogao da se pomiri s tim da bilo koji SDP-ovac u Tuzli i TK-u bude po bilo čemu iznad njega i zato ni za živu glavu ne smije „proći“ ni Edin Delić. Zbog te Imamovićeve sujete je Nikšić uspio da pretekne harizmatičnog Selima Bešlagića i zauzme predsjedničku fotelju na Vanrednom kongresu stranke u decembru 2014.

Naime, tada je grupa dirigovanih „privatnih“ Imamovićevih delegata prevagnula da bude poražen Selim Bešlagić, čovjek koji je, poput slučaja Lagumdžija – Nikšić, opštinskom službeniku Jasminu Imamoviću poklonio takođe bajkoliku karijeru, odnosno sve!

Zato nije slučajno što SDP BiH već par godina istinski, mada iz sjene, vodi tuzlanski gradonačelnik Imamović. Ono jeste da je Nikšić pobijedio Imamovića u direktnom nadmetanju za predsjedničko mjesto 2015. godine, kada je ovaj o njemu izrekao mnogo riječi koje „pas s maslom“ ne može pojesti. O tom potom!

Međutim, to ni najmanje nije zasmetalo Nikšiću da Imamovića angažuje za svog glavnog mentora. Znao je Nikšić da nema dragocjenijeg stručnjaka od njega za znanosti i vještine zvane „političko oceubistvo“ i dobijanje izbora kroz „iglene uši“.

GREŠKA U SISTEMU

Zbog toga će, priča se, i cijeli Kongres, sa svim onim planiranim statutarnim promjenama, umjesto u funkciji prijeko potrebnog unapređivanja stranke i stanja u BiH, biti u funkciji ličnog tala i nastavka napretka trijumvirata Nikšić – Imamović – Bećirović. O tome ćemo u narednim tekstovima.

E, sad, jedina greška u sistemu bi moglo biti to što predsjednika SDP-a ovaj put ne biraju ničiji privatni delegati, već članstvo stranke, neposrednim glasanjem i po sopstvenoj savjesti, a ne po bilo čijim egomanskim projektima. Jer, opštepoznato je da su se Tuzlaci prezasitili carevanja Jasmina Imamovića skoro isto k’o i SDP-ovci širom zemlje Nermina Nikšića – lidera poraza, tavorenja, poltrona i šićardžija.

Zbog svega toga, očito je da bh.verziju IGRE PRIJESTOLJA i njene ovdašnje perjanice nećemo baš još dugo gledati!

Izvor: 26. Maj Dan D