Tokom zimskih mjeseci količina smrtonosnih zagađivača u zraku redovno premašuje vrijednosti za koje WHO kaže da su sigurne po ljudsko zdravlje.

Približavanjem zime i padom temperatura u Bosnu i Hercegovinu se vraća hronični problem – zagađenje zraka.

Bosanskohercegovačke gradove, koji se u zimskom periodu redovno nalaze na neslavnom spisku najzagađenijih u svijetu, počinje okivati smog, u najavi još jedne zime u kojoj će jedan od najvećih ekoloških problema u državi najvjerovatnije ponovo kulminirati.

Prema izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Bosna i Hercegovina je u samom svjetskom vrhu po smrtnosti, sa oko 558 umrlih godišnje na 100.000 stanovnika od direktnih posljedica zagađenja zraka.

Tokom zimskih mjeseci nivoi sitnih čestica, azot-dioksida, sumpor-dioksida i drugih smrtonosnih zagađivača redovno premašuju vrijednosti za koje WHO kaže da su sigurne po ljudsko zdravlje.

No, uprkos tome što je tako već godinama, izuzimajući neke manje svijetle primjere, opsežne reakcije nadležnih na rješavanju ili makar značajnijem ublažavanju ovog problema gotovo da nema, na šta dugo upozoravaju i eksperti i aktivisti. Posljedično, građane Bosne i Hercegovine, prema svemu sudeći, očekuje zima u kojoj će jedna od najprioritetnjih slobodnih aktivnosti biti bijeg u viša područja, na čist zrak koji se nadvija nad okeanom po život opasnog smrada.

Dvije protekle zime manje zagađene, ali ipak opasne

„Nije moguće napraviti pouzdano predviđanje za nastupajuće godišnje doba zbog velikog uticaja većeg broja faktora na kvalitet zraka“, kaže Enis Omerčić, stručni saradnik u Sektoru životne sredine Federalnog hidrometeorološkog saveza.

Prema mjerenjima, tokom proteklog perioda, odnosno ljeta i jeseni ove godine, tvrdi ekspert iz Sarajeva, nije bilo značajnjih odstupanja u odnosu na prethodne godine.

„Ovo je inače dio godine sa najnižim stepenom zagađenja. U Sarajevu se i tokom ljeta mogu desiti povremena ili lokalna povećanja zagađujućih materija, u prvom redu lebdećih čestica, ali su ona obično kratkotrajna. Osim toga, povremeno tokom toplijeg dijela godine dolazi do prirodnog zagađenja koje nastaje kao posljedica vjetrovima prenesenog pjeskovitog materijala – sitne prašine iz suhih područja najčešće sjeverne Afrike, a ponekad čak i iz područja zakaspijskih pustinja centralne Azije“, rekao je.

Omerčić ističe da su protekle dvije zime bile manje zagađene, kao posljedica povoljnije meteorološke situacije. No, to znači da je bila dobra. Štaviše.

„Iako izmjerene temperature nisu značajno odstupale od prethodnih godina, zagađenje je bilo manje – pogotovo u prethodnoj zimi kada su izmjerene najniže vrijednosti koncentracija zagađujućih materija u zraku na gotovo svim mjernim mjestima otkako imamo značajniji obim podataka. Lokalne vlasti jesu radile na smanjenju emisija u prethodnom periodu, ali sa samo simboličnim udjelom u smanjenju zagađenja. Glavni faktor za niži stepen zagađenja je bio taj da se u prethodne dvije zime nisu uspostavljala dugotrajna stanja stabilne atmosfere uz prisutnu temperaturnu inverziju u obimu koji je inače očekivan. I u narednoj zimi će to biti ključni faktor za stepen zagađenja zraka u našim gradovima, osobito u gradovima koji su smješteni u kotlinama i riječnim dolinama“, govori Omerčić.

„No, kada spominjem prethodnu zimu – nemojte zaključiti da je zrak bio čist. I tokom nje su dosezane izuzetno visoke i nezdrave koncentracije zagađujućih materija, a i broj dana sa prekoračenjima propisanih graničnih vrijednosti za zagađujuće materije (osobito za lebdeće čestice PM10) je bio visoko iznad dozvoljenog”, dodaje.

Struja umjesto fosilnih goriva

Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle ne predviđa mnogo zdraviju zimu sa aspekta čistoće zraka, te za to krivi učestalu upotrebu fosilnih goriva za zagrijavanje, na koju njegova organizacija već godina upire prst.

Navodeći neke primjere koji potvrđuje da su promjene nabolje moguće, mišljenja je da jedan od alata u borbi protiv zagađenosti leži u upotrebi električne energije.

„Već se počinje dešavati ono o čemu već godinama govorimo – o zagađenju uzrokovanom spaljivanjem fosilnih goriva. Rješenje za ovu zimu nemamo, ono ne postoji, ali u krajnje vrijeme da se naše vlasti počnu baviti subvencioniranjem mjera kojima će se smanjiti potrošnja energije, kao i zamijeniti kotlovi koje koriste fosilna goriva toplotnim pumpama koje koriste električnu energiju“, govori Žiško.

„Električna energija je ono čega imamo više nego dovoljno. No, dešava se to da Elektroprivreda BiH prijeti da će poskupiti struja za grijanje, jer to zadire u u njihove prihode zbog izvoza. Kao javno preduzeće, ona bi morala voditi brigu o građanima, u čijem je, zapravo i vlasništvu. Prioriteti su tu jasni“, dodaje.

Na pitanje koliko bi negativni trendovi na tržištu energenata, izazvani ratom u Ukrajini, mogli utjecati na sliku zagađenosti bh. gradova i povećanu upotrebu nekvalitetnih energenata pri grijanju domaćinstava koja ne koriste plin ili struju, Omerčić kaže da ne očekuje veće promjene, pošto je „poskupilo sve“.

„Treba imati na umu da paralelno sa cijenom plina, koji je sa aspekta kvaliteta zraka najpovoljnije gorivo, rastu i cijene drugih goriva, ali prelazak na novi energent ponekad zahtjeva i investiciju u sistem kotlovnica ili peći. Stoga ne vjerujem da će svi ljudi koji koriste plin ili pelet, koji je također veliki emiter lebdećih čestica u zrak, ali manji nego ugalj, prijeći na loženje uglja.

Uticaj energenata će tokom zime doći do izražaja najviše tokom dana sa stabilnom atmosferom i možemo se samo nadati da će ti periodi biti relativno kratki kao što je bio slučaj u prethodne dvije zime“, kaže Omerčić. Navodi i da će „kvalitet zraka tokom naredne zime biti određen dužinom trajanja temperaturnih inverzija (loše) i učestalosti prodora južnih vjetrova (dobro)“.

„Zbog prirodnih karakteristika Sarajevo vjerovatno nikada neće imati potpuno čist zrak, ali zasigurno nivo štetnosti po zdravlje i broj dana sa nezdravim zrakom se može smanjiti kada se počne ozbiljnije raditi po tom pitanju. Sivila i magle će biti tu i kada zrak bude čist, to je stvar podneblja i meteoroloških prilika. Izuzetno nepovoljni prirodni uslovi smještaja Sarajeva bi trebli biti razlog više da se prema zagađenju zraka ponašamo vrlo oprezno, s obzirom na to da je riječ o izuzetno osjetljivoj sredini“, kaže.

Novca ima, volje nema

Vlasti u Bosni i Hercegovini, od lokalnih do državne, često krive za indolentnost i ignorisanje problema zagađenog zraka.

Oslanjanje na zastarjelu tehnologiju proizvodnje energije na ugalj u Bosni i Hercegovini ubija hiljade ljudi svake godine, dok vlasti čine jako malo da se suoče s problemom ili čak da upozore ljude na rizik po njihovo zdravlje, konstatovao je nedavno i Human Rights Watch.

Lokalne vlasti su, kaže Žiško, napravile neke poteze na ublažavanju problema, no nedovoljne, te je stava da je, dok nosilac aktivnosti ne bude država, teško očekivati značajaniji pomak.

„Bilo je pozitivnih primjera. Imamo primjer Tuzle koja već nekoliko godina subvencionira zamjenu kotlova. Bilo je primjera i u Sarajevu, ali sve su to pilot projekti koji su, ipak, dokazali da se može. Problem je što se država, odnosno Federacija BiH, nije uključila u taj proces, što je slučaj u drugim zemljama. Dok u Hrvatskoj Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost godinama subvencionira projekte, naš fond se bavi politikom uzajamne pomoći. Prvo uzmu novac od zagađivača, pa im ga vrate kroz neke projekte, umjesto da se taj novac ulaže u subvencioniranje mjera smanjenja korištenja fosilnih goriva kod građana“, kaže.

„Država ima najviše novca i treba početi ozbiljno subvencionirati mjere energetske efikasnosti. Za to postoji novac, iz fondova koji se mogu iskoristiti za ozbiljne projekte. Imamo deklaracije i Zelenu agendu za Balkan, prema kojoj je za Zapadni Balkan namijenjeno devet milijardi eura upravo za proces implementacije zelene agende. Dakle, nije problem novac, već je to nedostatak ozbiljnosti vlasti“, dodao je Žiško.

Omerčić, pak, tvrdi da popravljanje kvalitete zraka treba krenuti od ispravljanja dosadašnjih propusta.

„To se u prvom redu odnosi na višedecenijsko gledanje kroz prste lokalnim zajednicama i građanima prilikom izgradnje kompletnih naselja bez odgovarajuće infrastrukture koja bi zadovoljila potrebe za zagrijavanjem domaćinstava. Građevinski intreresi se ne poklapaju sa interesima unapređenja kvaliteta zraka što uslovljava odobravanje brojnih projekata koji rezultuju ponavljanjem arhitektonskih grešaka iz perioda ‘50-ih i ‘60-ih godina“, kaže.

Nema preduslova za sankcionisanje

„U sredini poput naše efikasne mjere koje bi značajno smanjile zagađenje su, generalno govoreći, skupe, dugoročne i često nepopularne. Grad Pariz je prije desetak godina morao platiti kaznu od više stotina miliona eura Briselu (op.a. Evropskoj uniji) zbog nezadovoljavajućeg stanja kvaliteta zraka, te se ubrzo nakon toga počelo ulagati velike iznose novca za smanjenje zagađenja. Ljubljana sa druge strane nije morala plaćati kaznu, ali je doslovno dobila ulitmatum da počne ozbiljnije raditi na kvalitetu zraka, što je i uspjela u brzom roku, izgradnjom pješačkih zona, unapređenjem gradskog saobraćaja i zabranom loženja pojedinih goriva po domaćinstvima“, kaže Omerčić.

Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini ipak ne postoji zakonski preduslov za sancionisanje lokalnih zajednica ili bilo koje druge administrativne jedinice za stanje kvaliteta zraka.

“Sve se svodi na svjesnost o problemu i dobru volju lokalne vlasti. Ono što postoji su lokalni zakoni o komunalnoj čistoći i drugi propisi koji se odnose na rad postrojenja, čijom primjenom bismo zasigurno uticali na smanjenje zagađenja“, mišljenja je Omerčić.

Al Jazeera se obratila i kantonalnim vlastima u Sarajevu, Zenici i Tuzli, sa pitanjem postoje li bilo kakvi planovi koji se odnose na smanjenje zagađenja u predstojećem periodu, ali niko nije odgovorio na upit do zaključenja teksta.

Komentari

Prethodni članakČlan KBS ORKKA Emir Halilović peti na Svjetskom prvenstvu
Naredni članakKomedija „Narodni poslanik“ 5. novembra u Centru za kulturu Lukavac