Nakon uspješno realizovanih omladinskih akcija na izgradnji pruge Brčko-Banovići (7.11.1946.), Šamac-Sarajevo (15.11.1947.), Bihać-Knin (28.11.1948) i Modriča-Gradačac(1951.), u ljeto 1953. godine zvanično je otvorena nova pruga normalnog kolosjeka Doboj-Lukavac-Tuzla.

Na ovoj dionici su izgrađene nove stanične zgrade, pet na prostoru općine Lukavac: Dobošnica, Puračić, Lukavac (glavna), Lukavac Fabrika Sode i Bistarac. Sa ovih stanica sve do 1992. godine putnici su mogli putovati na mnoge destinacije, direktno „ubrzanim“ vozom Tuzla-Lukavac-Doboj-Sarajevo-Ploče, a presjedanjem u Tuzli ili Doboju, moglo se i u Vinkovce, Beograd, Zagreb, Ljubljanu i dalje u Evropu. Tada se vozna karta na stanici Lukavac  mogla kupiti i za relaciju Lukavac-Zagreb ili Lukavac-Ploče.

Naravno, relacija Lukavac-Tuzla-Lukavac skoro da i nije poznavala druge vidove saobraćaja osim željeznice. Na stajalištu u Lukavcu, petkom i subotom naveče uvijek je bivalo stotinjak putnika koji su išli na večernji izlazak u Tuzlu. Svi lukavački studenti koji su studirali u Sarajevu koristili su voz kao prevozno sredstvo. U vozu su se gradila brojna prijateljstva, sviralo se, pjevalo, družilo. (Više vidi na: Željeznica u Lukavcu – nekada i danas).

Zgrada željezničkog stajališta Lukavac, 1954. godine (Foto: G.Lazarov, Lukavac kroz vrijeme)
Zgrada željezničkog stajališta Lukavac, 1954. godine (Foto: G.Lazarov, Lukavac kroz vrijeme)

Kada je u pitanju željeznica u Lukavcu, danas je situacija znatno lošija u putničkom željezničkom saobraćaju. Poslije 1995. godine putnički saobraćaj na ovom području nije mogao da stane na zdrave grane. I pored toga što je putnički željeznički saobraćaj sigurniji, udobniji, jeftiniji i ekološki prihvatljiviji od drumskog, vjerovatno nije bilo dovoljno želje da se isti oporavi.

Vozovi su jedan po jedan ukidani, postojeće stanične zgrade su neadekvatno održavane, putničke čekaonice ne rade, ne postoje peroni za putnike koji praktično moraju uskakati u voz, red vožnje nije prilagođen osnovnim potrebama stanovništva i slično.

Zgrada željezničkog stajališta Lukavac, prije radova, februar 2017.
Zgrada željezničkog stajališta Lukavac, prije radova, februar 2017.

Zgrada željezničkog stajališta u Lukavcu sagrađena je davne 1952. godine i kao takva predstavlja jedan od simbola grada. Nažalost, od završetka ratnih dejstava 1992-1995. godine stanična zgrada nije obnavljana, te je postala dio sumorne slike nekad jakog putničkog željezničkog saobraćaja.

Međutim, pozitivna vijest jeste da se proteklih petnaestak dana u Lukavcu odvijaju radovi na obnovi i uređenju zgrade putničkog željezničkog stajališta Lukavac (Lukavac Tvornica). Radove su inicirali Džemal i Halil, radnici lukavačkog željezničkog stajališta Željeznica Federacije Bosne i Hercegovine, koji pored redovnog posla nađu vremena za izvođenje građevinskih radova kako bi svoje radno mjesto učinili ljepšim. Ovaj gest željezničara vrijedan je naše pažnje jer se napokon budi svijest radnika da sami iniciraju i budu sudonici pozitivnih promjena i uspješnih priča svojih kolektiva.

Radovima koji su u toku, ali i uvođenjem dodatnog para vozova i ponovnim otvaranjem putničke blagajne na stanici/stajalištu u Lukavcu, od 1. augusta 2017. godine, vraća se nada u bolje dane putničkog željezničkog saobraćaja na ovim prostorima. Od radnika željeznice saznajemo da je sve više građana koji putuju vozom, da su to uglavnom studenti, ali i putnici iz Miričine i Dobošnice koji ponedjeljkom dolaze na pijacu u Lukavac.

Saznajemo da bi se uređenje stanice moglo nastaviti, a slijedi osposobljavanje čekaonice i niz drugih radova. Ono što je još potrebno jeste asfaltiranje staničnog platoa i izgradnja putničkog perona. Uz sve to, prilagoditi red vožnje i omogućiti da se vozom ponovo ide na posao i u školu.

Komentari