Redakcija portala Lukavački.ba posjetila je demobilisane borce Armije RBiH, koji u improviziranom šatorkom naselju u Sarajevu, borave već 40 dana.

Demobilisani borci Armije RBiH traže formiranje jedinstvenog registra, ujedinjenje boračkih  udruženja  i  minimalnu mjesečnu boračku naknadu od 324 KM. Među 100 njih, koji svakodnevno borave ispred zgrade Vlade Federacije BiH, je i Izet Jusufović iz Devetaka. Kaže da se na to odlučio, iako mu nedostaje porodica, kako bi pomogao u ispravljanju nepravde koja je počinjena prema ovoj kategoriji građana.

„ Ralozi našeg boravka su opštepoznati svima koji prate prave medije, one  koji prenose istinu. Mi od kraja rata do danas nismo ostvarili svoja prava i to mi je žao. Zbog toga sam ovdje da podržim i pomognem. Pokušao sam organizovati više boraca iz Lukavca,  ali mi se samo prijavio Enver Dugonjić. Zatekao sam ovdje Ihdiju Husejnovića i Alena Omerovića iz Lukavca. Ima puno onih koji mi daju moralnu podršku, ali to je samo mrtvo slovo na papiru. Boravak ovdje je najbolji način iskazivanja podrške. Uslovi u kampu su veoma loši, posebno kada padne kiša ili noću kada je hladno, a fali nam i hrane i cigara. Ja ostajem dok se ne ostvari neka od tri ishoda: zbog smrti me iznesu na tabutu, otjeraju nas specijalci ili naši zahjevi  budu ispunjeni.  Sve ostalo nije dovoljan razlog za povlačenje ni mene ni ostalih boraca“, izjavio je za Lukavački.ba Izet Jusufović.

Boraca ima iz svih dijelova BiH, a iz nekih gradova su organizovali smjene i dežurstva, kako nebi ugrožavali zdravlje jer su uslovi za boravak izuzetno teški.

„ Svega nam ovdje nedostaje, posebno porodica i kuća, a najviše od svega imamo patriotizma. Ovi ljudi koji su ovdje ostali i nakon napada Vlade, koju sada moram nazvati agresorom, su jedinstveni. Sve iskrene pripadnike Armije BiH pozivam da nam se pridruže, jer zajedno smo jači“,  poručuje  nam Mevludin Mujić iz Teočaka.

„Uslovi u kojima živimo su katastrofalni,  ali planiramo ostati do rješavanja sva tri zahtjeva, koje smo im saopštili još tokom prošlih protesta. Ostajemo, ukoliko bude potrebno i do sudnjeg dana i odavdje nas mogu iznijeti samo na tabutima. Bilo je nekih koji su radili na svoju ruku i jedan čovjek je potpisao sporazum sa Vladom ali to je prevara i to je njegova sramota. Mi u tome nismo učestvovali i taj papir za nas nema nikakvu važnost, kaže Fadil Pirendija iz Sarajeva.

Među učesnicima u ovom protestu  je i ranjavana pripadnica 212. brigade  Emira Đulić iz Gračanice.

„ U Sarajevo sam stigla pješice sa Teočanima  da podržim demobilisane borce u ostvarenju njihovih prava. Ovdje sam shvatila da su najvažniji problemi koje treba rješavati u vezi sa boračkim registrom, zbrinjavanje ljudi na način da onaj ko može raditi dobije posao, a ko ne da bude penzionisan, boračkim dodatkom, a mislim da se  treba smanjiti broj boračkih udruženja sa 1 600 na najviše četiri koja se finansiraju iz budžeta. Ostajem do kraja jer moram ostati. Pozivam sve demobilisane borce i sve druge, posebno svoje Gračanlije, da dođu i da se zajedno borimo za svoja prava“, priča Emira Đulić.

U vrijeme našeg boravka u kampu demobilisani borci su pravili ogradu, a najavljuju da će uskoro početi i sa gradnjom baraka, kako bi mogli dočekati i hladnije dane.

Komentari