Prosjačenje je jedan od društvenih problema koji je izražen i na području Tuzlanskog kantona. Međutim, u posljednjih pet godina smanjen je broj djece koja prosjače na ulici, pokazuju podaci nevladinih organizacija i institucija TK. Tome doprinosti provedba Protokola koji se tiče postupanja maloljetnika koje zatičemo na ulici da prosjače. Danas su u Tuzli prezentovani podaci iz ove oblasti koji se odnose na posljednjih pet godina.

 

Protokolom za postupanje u slučajevima prosjačenja, skitnje, radne eksploatacije i drugih vidova zloupotrebe djece u Tuzlanskom kantonu, regulisana su sva pitanja koja se odnose na probleme prosjačenja djece na ulici. Iako su prije pet godina podaci bili poražavajući, stanje se posljednjih godina mijenja. Istraživanje nevladinih organizacija pokazalo je da je se iz godine u godinu smanjuje broj djece koju ćemo na ulici vidjeti da prose. U pet posljednjih godina registrovano je 257 slučajeva prosjačenja maloljetnika, bilo da se radi o stalnom ili povremenom prosjačenju. Nadležni organi osobe koje pronađu na ulici u prosjačenju, uglavnom zbrinjavaju u institucionalni smještaj.

”Ukupno od tog broja 257 u toku pet godina smješteno je 74 djece, što je 27 posto od ukupnog broja djece koje su evidentirane na području TK u posljednih pet godina”, kaže Adnan Drndić, socijalni radnik u Udruženju ”Zemlja djece u BiH”.

Poslije procesa zbrinjavanja, većina ove djece se vraća u biološke porodice, a manji broj njih u hraniteljske porodice, što nije dobro, kaže Drndić. Djeca koja prosjače su najčešće isključena iz procesa obrazovanja, nisu upisana u matične knjige, što znači da nisu pravno vidljiva.

”Ekonomska uslovljenost je jedan veliki rizik te izloženosti i ranjivosti djece, to je prva stvar. Druga stvar je velika mobilnost, u nekim dijelovima se dešava da na ulici imate djecu koja su iz tog kraja i stalno su prisutna tu. Ono što se zadnjih godina dešava je velika mobilnost različitih grupa djece koja su danas u Banjaluci, sutra u Tuzli, prekosutra u Zenici, što je indikacija jednog organiziranog kruga, jer ta djeca se ne stvaraju, ne materijaliziraju sama od sebe”, navela je Ajli Bahtijaragić, predstavnica Međunarodnog foruma solidarnosti ”Emmaus”.

No, pomaka pri rješavanju ove problematike ima, kažu u nevladinim organizacijama, jer su i državne institucije pokazale volju za to.

”Ovo je jedan dobar primjer multisektorske i multidisciplinarne saradnje koji pokazuju da kada udružimo svi svoje resurse, da možemo pružiti adekvatnu podršku, jer rezultati istraživanja za pet godina su pokazali da su postignuti značajni rezultati, da je smanjen obim prosjačenja, kako na području grada Tuzla, tako i cijelog kantona”, istakla je Suada Selimović, stručna savjetnica u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku i povratak TK

Protokol uglavnom provode sve nadležne institucije, a posebno se odnosi na centre za socijalni rad i policiju. Međutim, građani vrlo rijetko prijavljuju prosjačenje.

”Dokle god budu građani podržavali prosjačenje, oni su akteri prosjačenja. Jedna od preporuka ovog istraživanja, provedbe Protokola je da se mora raditi na promjeni svijesti građana, da oni budu svjesni da prilikom davanja novca takvoj djeci, oni njima ne pomažu, nego ustvari finansiraju njihovu eksploataciju”, navodi Drndić.

Građani prosjačenje mogu prijaviti policiji ili nevladinim organizacijama koje brinu o djeci sa ulice. Treba reći i da je Tuzlanski kanton prvi u Federaciji BiH usvojio ovakav Protokol po kome postupaju nadležni organi, te otvorio Prihvatilište za djecu prije pet godina.

 

Izvor: RTV Slon

Komentari

Prethodni članakDanas 37. redovna sjednica OV Lukavac
Naredni članakUsvojene izmjene Zakona o visokom obrazovanju TK