Čovjek je čovjeku drug. Posebno u teškim vremenima poput ovoga kada se borimo sa pandemijom korona virusa. Pomoć dobrih ljudi treba tridesetpetogodišnji Mirnes Kuduzović iz Lukavca, koji boluje od Kronove bolesti. Nema novca za lijekove i svu potrebnu higijenu koju ova bolest zahtijeva, a već nekoliko dana nema gdje ni živjeti.

Porodična kuća u Lukavcu bila je Mirnesov topli dom. Topli dom barem koliko ga je mogao upamtiti kao takvog s obzirom da je ovdje živio do četvrte godine svog života. Otac i majka su ga napustili dok je još bio beba pa je tih godina ovdje živio sa nenom. I to je jedini period Mirnesovog života kada je bio bezbrižan. Nakon toga, više nikada nije imao stalnu adresu stanovanja, a nerijetko je živio i na ulicama Lukavca.

“Nakon četvrtke godine, tetka me je primila u svoju kuću. Tu sam boravio do svoje dvadeset pete godine. Mimo mog punoljetstva, ona me je tu ostavila. Nije morala i hvala joj na tome. Od dvadeset pete do dvadeset šeste godine moj život se mijenja. Ni sam nisam mogao da vjeruje šta mi se događa. Naručito jer znam kakav sam bio, da sam radio i da sam se borio”, priča nam Mirnes.

Mirnes danas ima 35 godina i nije u mogućnosti da radi. Već godinama ima dijagnozu – Kronova bolest. Do sada je imao nekoliko operacija. Uz ovakvu bolest mora mirovati i svakodnevno konzumirati visokoproteinsku hranu. Međutim, Mirnes nema ni osnovne uvjete za život, a kamoli, kako kaže, da pazi na prehranu koja bi doprinijela kvalitenijem životu sa ovom bolesti. Nažalost, Mirnes je u samo 60 dana izgubio oko 10 kilograma što je dodatno pogoršalo njegovo narušeno zdravstveno stanje.

“2001. godine su mi otkrili ovu bolest. Već sam 2006-e imao prvu operaciju, operisali su mi tumor. Spasio sam se. Ova bolest je jako zahtjevna. Poslije toga sam imao još dvije operacije. I sada nisam siguran hoću li imati četvru po redu. Nalazi će pokazati” objašnjava Mirnes.

Bez krova nad glavom i sa opasnom bolešću, često usamljen,  Mirnes preživljava iz dana u dan. Trenutno boravi u kući u lukavačkom naselju Prokosovići, gdje su mu ljudi dobroga srca uplatili mjesec dana boravka. Međutim, i taj mjesec ističe ubrzo. U porodičnu kuću može, kaže Mirnes. Međutim, ona je neuslovna i nije niti dostojna života jednog čovjeka.

“Jako je stara kuća. Sve je tu truhlo. Godinama niko to nije živio. Zaista je neuslovna i u njoj se trenuno ne može živjeti”, pojašnjava.

Mirnes nam objašnjava kakve uspomene ga vežu za pomenutu kuću. Nažalost, ni one nisu lijepe. U pomoćnom objektu, ostavljen od svih, proveo je godinu života.

“Kada pogledam taj objekat, nije mi svejedno. U par kvadrata mi je bilo sve. Od spavaće do primaće sobe. Nekada dođem ispred kuće, na bašću. Stanem i gledam u sve to. Duša me zaboli kada vidim u kakvim sam uslovima živio tu godinu dana i šta sam postao i kakvo sada živim. To ne može se opisati. Niko ko nije proživio tako nešto to ne može razumjeti”, uznemireno priča Mirnes.

I dalje će kroz život ići uz pomoć dobrih ljudi. Ukoliko mu želite pomoći u obnovi kuće u kojoj bi mogao da boravi ili na bilo koji drugi  način, možete pozvati na broj telefona 060 337 00 07. Jer ipak, čovjeku je čovjeku drug.

Komentari