PODIJELI

Nakon šestog, a ne trećeg – kako ofrlje pišu neki mediji – poskupljenja naftnih derivata od 1. februara dosad, BiH ne samo da nastavlja biti ekasperimentalna bašta za iživljavanje države i distributera nafte, dokazanih koaolicionih partnera u otimačini, već je i prostor na kome je, i zbog još nekih gluposti, prekipjelo tzv. običnom čovjeku, koji se odlučio na bunt, pa od nedjelje na jedan sat traju blokade saobraćaja u Sarajevu, Tuzli, Banjaluci, Zenici, Visokom, Bijeljini…

Dovoljno je samo uporediti sadašnje sa cijenama goriva od prije 1. februara i stupanja na snagu Zakona o akcizama, pa vidjeti da smo i koliko smo žrtve pljačke: litra dizela je do 1. februara bila 1,9, litra benzina 98 dvije KM; danas je to 40 i 45 feninga više.

Dakle, skuplje za skoro 30 odsto. A pare od akciza, za koje nam je uz „časnu riječ“ rečeno da će biti usmjerene za izgradnju puteva, dobacile su do 133 miliona na kraju maja, a eno ih stoje blokirane, jer se entitetski „mudraci“ ne mogu dogovoriti o njihovoj podjeli. Federaciji je malo 59 odsto, RS ne da nimalo od svojih 39 posto, a Brčko Disrikt zadovoljan sa dva procenta.

Dok traje to debilno preganjanje, u vezi s kojim je jasno da se neki od „mudraca“ ponašaju kao da je država njihov mutvak, pa u njemu rade šta im se ćefne, posve je ustranu tisnut odgovor na pitanje šta je sa stotinama miliona, prikupljenih od goriva samo prošle godine. Podsjetimo: od akciza za naftu i naftne derivate, u 2017. je skupljeno 517 miliona KM. Od putarine za održavanje puteva, koja sa 0,15 KM učestvuje u cijeni litre goriva, u 2017. je prikupljeno 230 miliona, dok su kroz posebnu putarinu za izgradnju autoputeva, iznosi 0,10 KM od cijene litre goriva, nakupljeno 153 miliona. Ukupno, dakle, ravno 900 miliona KM, što je podijeljeno korisnicima prema koeficijentima za raspodjelu prihoda od indirektnih poreza.

Kad „nagradno“ pitanje – gdje su te pare završile i šta je s njima, potkrijepimo s ona 133 miliona od novih akciza iz ove godine, dobijemo vrtoglavih milijardu 33 miliona KM. Za njih ne znamo gdje su, a još manje da li su, stvarno, upotrijebljene za puteve. Osim što smo, sudeći po tome, debelo prevareni, tj. povučeni za nos i još jednom besramno opljačkani kroz cijenu goriva, svi mi koji imamo potrebu da svratimo na benzinske pumpe – debelo smo napravljeni budalama i izmanipulisani na neviđeno razbojnički način.

To se mnogima, očito, nije svidjelo. Zato je minule nedjelje, od 17 do 18 sati, blokiran saobraćaj na nekim velikim raskrsnicama u Sarajevu, Tuzli, Banjaluci, Zenici, Visokom, Bijeljini i mnogim drugim gradovima u cijeloj BiH. Jer, konačno je, izgleda, postalo jasno da smo svi žrtve pljačke, prevare, otimačine i obmane. Ne razlikuju se, pri tome, opljačkane mete po nacionalnom, stranačkom, političkom, vjerskom ili nekom drugom profilu. Svi smo opljačkani bezočno i bez mjere. Od Save do mora i od Une do Drine.

Ako se na tu mučnu priču o otimačini s cijenama naftih derivata i s notornom podvalom o tome da je kod nas gorivo najjeftinije u regionu i šire, doda prizemno pravdanje poskupljenja cijenom nafte na svjetskom tržištu (trenutno 80 dolara po barelu), nameće se novo pitanje: prave li nas to budalama i u vezi s tim, jer kad je cijena nafte bila upola manja – u nas je gorivo bilo iznad dvije KM.

Plus što i ptice na grani znaju da naši distributeri kupe naftu kad je cijena manja, pa nam gorivo podvaljuju skuplje, kad cijena barela skoče. To se uvijek i svugdje zvalo razbojništvom. Samo kod nas je to prilagođavanje cijena novim tržišnih uslovima.

Svemu tome se pridružio i niz drugih povoda za frku i frtutmu, koji snažno tuknu na idiotizam, neljudskost i bezumnost do daske. Na primjer, višemjesečnih protesti, ne samo banjalučki, zbog sumnjiive smrti mladog Dragičevića, protesta doktora medicine i stomatologije TK-a, demonstracije zbog hapšenja studenta iz BiH u Turskoj, itd….

Očito je da postupno i frontalno, uz preskakanje i bezumnih entitetskih i svih drugih unutrašnjih ne manje besmislenih granica, sazrijeva i nakuplja niz povoda i razloga za izražavanje bunta idistribuciju nezadovoljstva, čak i bijesa. Naravno, zbog onoga što nam neki dijelovi vlasti uporno i sistematski rade, za šta nas (i kakvim) drže i, pogotovo, kuda nas vode.

Vrlo mali su, valja vjerovati, izgledi za to da se ponovi greška iz februara 2014. godine, kada je bunt – bio pucanj u prazno i izazvao samo veliku materijalnu štetu. Ovog puta, bunt je, doduše, takođe pokuljao na ulice, ali posve drukčije, mudrije i dostojanstvenije. Finale se, ako bude mudrosti i pameti, očekuje 7. oktobra ove godine. Jedino tako i samo tako moguće se uspješno boriti protiv onih i protiv onoga što nas je učinilo opljačkanim, obmanutim, izvaranim, unazađenim…

 

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR