PODIJELI
Adams Tattoo

Kako u čitavoj anime subkulturi glavni akteri znaju metamorfozirati u svoje najdominantnije alter egoe i prerasti u fizičke pojave sa kombinacijama sirove snage i nesrazmjerne veličine, te super moći, vještina i skrivenih aduta; tako to čini i glavni akter ove naše realne bosanskohercegovačke anime pričice.

Adi Silajdžić Adams iz Breze je tattoo majstor i veliki obožavatelj anime izražavanja, međutim njegova transformacija se ne ogleda u izrastanju u Hulka ili Conana, već naprotiv u totalno drugom pravcu. Ovaj gorostas iz Breze bi od običnog prolaznika dobio stereotipne atribute košarkaša, kečera, “izbacivača” i mnoge druge brze asocijacije koje se mogu “prišiti” čovjeku njegove veličine, sve sem one istinite i primarne…

Adijeva anime vještina nije rast u fizičkom smislu, jer on to već jeste, već naprotiv metamorfoza koja se ogleda u savršenoj preciznosti, osjećaju i smirenosti. Čitava magija počinje kada Adams navuče svoje bijele gumene hirurške rukavice, vrh igle umoči u tintu i počne “zujanje”, a završava nedvosmislenim osmjehom i reakcijama njegovih klijenata koji nemaju ništa sem riječi hvale za ovog vikinga sa rukama lokalnog Mister Cartoona.

1008918_10201352916495882_2073269146_o

Kako je sve počelo?

Svojevremeno sam radio u jednom internet klubu, jedna smjena je trajala po čitav dan i u suštini je bilo veoma dosadno. Sa viškom vremena počeo sam učiti o crtanju stripova, njihovu anatomiju, perspektivu. Bukvalno sam redao papire i crtao iz ljubavi, bez razmišljanja i nekih ciljeva sa tim, odnosno
“ubijao” sam dosadu.

Onda je u internet klub došao par mojih prijatelja sa istom namjerom, da se zabave na tadašnjem sporom internetu i vidjeli su moje crteže, mislim da je nevažno bilo da li sam te crteže, tada crtao ja ili neko treći, njima se svidjelo… Inače su taj dan našli neki posao sa čišćenjem kuća i tako su našli neku primitivnu, ručno pravljenu mašinu za tetoviranje. To je nešto…igla je bila napravljena od žice iz bicikl felge (smijeh) i samo zašiljena na vrhu, ali je neko ko zna šta radi sklopio tu spravu da obavlja svoju funkciju (još neko vrijeme) i da se potom bukvalno raspadne.

Prvi radovi…

Doslovno su me molili i ubjeđivali da ih tetoviram sa tim…čudom, iako to nisam nikad prije radio, obećavali su da će nabaviti sve što je potrebno. Dvoumio sam se i na kraju, nakon teškog ubjeđivanja, pristao, s tim da ne snosim nikakve odgovornosti.

Prva tetovaža je bila simbol video igre “Quake”, a drugom prijatelju sam radio tetovažu tigra. Sve je ispalo veoma dobro, precizne linije i vjerodostojno, međutim kada sam radio drugu  tetovažu, tetovažu tigra na leđima, svašta se izdešavalo. Radio sam čitav dan, nekih pretjeranih osam sati za tako malu tetovažu, mašina je stala, pa su je popravljali, sada mi je sve to smiješno. Tetovaže su na kraju ipak ispale dobro i počeli su me tražiti i drugi i tako je sve i počelo.

Ljudi su se počeli interesovati, radio sam tada kineska slova i zmajeve  i sa sve češćim pitanjima o pravoj opremi, prestao sam raditi u internet klubu i počeo tetovirati, tako da su me u suštini ljudi privoljeli da počnem raditi tetovaže.

12106906_924026101015170_6317416720089385932_n

Šta je potrebno da se neko počne baviti tetoviranjem?

Talenat. Takođe, tu su sati i sati svjesnog crtanja, ne sada da ti crtaš primjerice vodenim bojama, nego da si više tehnički i preciznije fokusiran, mislim takođe da je potreban taj istančani osjećaj, jer je koža nešto sasvim različito od papira, prvenstveno svojim oblikom pa sa svim ostalim… Ne može se samo povlačiti linija kao na papiru. Tu je zatim i tehnički dio, kako naštimati mašinu, napraviti skice, sterilnost i ostalo… Nekako sam imao i tu ludu sreću, da sam u tom periodu imao zanimaciju oko tih motorića, sličnih onima koji idu na mašine za tetoviranje. Nekako su se mnoge stvari poklopile.

Crtanje…

Svaki početak je težak. Mislim da imam talenat za crtanje, mogu reći da veoma lako učim, ne treba mi puno da shvatim šta trebam promijeniti ili na čemu trebam raditi. Kada neko kaže kako znam crtati, odmah pomislim na crtanje, recimo čovjeka u pokretu – puno je teže nego crtati portret neke poznate ličnosti i ono precrtaš ga i kažeš da znaš crtati. Mislim dobro je i to, dobra vježba, posmatraš i kopiraš, ali u osnovi da bi rekao da znaš crtati, moraš znati nacrtati iz glave sopstvenim stilom.

Tetoviranje je spoj svega, čak i hrabrosti, samosvjesnosti. Moraš imati i neka loša iskustva. Ako tetoviraš nekoga ko je opasan, nastanak tetovaže nosi posebnu težinu i ako nisi stopostotno siguran u sebe bolje je i ne raditi (smijeh).

Netipično za tattoo majstora nemaš niti jednu tetovažu?

Da, nemam. Kada sam počinjao sa tetoviranjem privlačilo me da uradim nešto…  Bio sam veoma blizu da na sebi tetoviram nekakvu tetovažu zmaja, usput rečeno veoma lošu skroz, ličilo je to na čarapu (smijeh). Sva sreća pa nisam i drago mi je zbog toga, išlo je do te mjere da sam se tada ponekad budio noću u strahu i provjeravao ima li tog čarapastog zmaja na meni.

Planiram uraditi “rukave” na obje ruke, onda kada uradim odgovarajući dizajn. Učiniću to sada kada napokon znam šta želim tetovirati na sebi i nemam problem sa tim, ne zbog nečega ili nekoga, nego da budem zadovoljan kada se gledam u ogledalo. To je u suštini pravilo za donošenje odluka o tetoviranju, jer nema povratka.

Baviš li se još nečim, uporedo sa tetoviranjem?

Nemam “pravi” posao… U biti, ili tetoviranje ili ćeš nešto raditi, na tebi je da izabereš. Hobi mi je crtanje, volim to, crtam nešto kao stripove, karaktere ili ličnosti iz stripova. Obožavam anime crtane filmove, mogu reći da aktivno pratim taj Manga fenomen. Fascinantno je da nastanak zna trajati i do petnaest godina – strip koji srasta sa vremenom. Tu je jedan segment grafičkog dizajna u kome sam dobar. Takođe i treniram, bavim se body buildingom, to dobro dođe da se nakon ovoga psihički “ispucam”.

1399354_10203998965626809_5669505146861165569_o

Izazovi u tetoviranju

Više volim da radim slike, u suštini da više i duže radim. Imam osjećaj da sam kroz vrijeme više radio i da sam baš zbog toga brzo napredovao. Forsirao sam slike, iz dana u dan, samo slike. Ne nešto tipa, par slova i gotovo. Imao sam momenata kada je tetovaža toliko komplikovana da sve izgleda kao slagalica u kojoj sklapam dio po dio kako bih izašao iz labirinta. Osjećaj je takav, tokom takvih situacija, da ću ja naći taj “izlaz” i da to nije upitno, nego je veći problem u želji da sam sebe impresioniram kada završim tetovažu. To je teži, ali isplativiji put. Nema grešaka.

 

Adi Silajdžić Adams ili Adi Adams Tattoo je tattoo majstor iz Breze kod Sarajeva i tetoviranjem se bavi već osam godina, iza sebe ima desetine najkomplikovanijih i najsloženijih radova i isti toliki broj zadovoljnih klijenata. Radio je i u Danskoj u profesionalnom tattoo shopu i ima ambicije za otvaranjem svoje zvanične “prodavnice” tetovaža.

Ivan Arambašić

 

 

NEMA KOMENTARA

OSTAVITI ODGOVOR